53. deo

86 7 2
                                    

- Jakove... - rekla sam suznih očiju i vrhovima jagodica dodirnula njegov obraz.

Duboko je uzdahnuo i zatim moju glavu privukao na svoja prsa. Eto, toliko smo izdržali jedno bez drugoga, bez zagrljaja i dodira. Još više boli što ćemo morati da nastavimo tako.

* Jakovljeva perspektiva*

Od onog dana sve me boli a najviše srce. Pokušavao sam da što više izbegnem kontakt sa njom jer me je i njeno prisustvo bolelo. Bolelo me je to što je tu a ja ne mogu da je zagrlim. Bolelo me je to što ne znam zbog čega me je ostavila. Prvo sam mislio da je zbog onog lika koji ju je grlio nakon što je raskinula sa mnom ali sam saznao da nije.
Došla je subota, bio je Aleksejev rođendan. Probudio sam se i odlučio da moram da presečem, moram se trgnuti i nastaviti dalje. Kao i prethodnih dana, čekao sam da krene do kupatila, da je bar tad vidim. Javila mi se i rekla da moramo imati normalne odnose jer je Aleksejev rođendan i ne zaslužuje da mu ga nas dvoje uništomo. Bio sam hladan i rekao da mi više nemamo nikakve odnose jer ih je ona uništila kad me je ostavila.

- Jakove... - rekla je tiho suznih očiju i vrhovima jagodica dodirnula moj obraz.

Dovoljna je bila ta jedna sekunda, dovoljni su bili njeni prsti na mom obrazu da zaboravim na hladnoću koju sam rešio da glumim tog jutra. Samo sam duboko uzdahnuo i privukao je k sebi. 

- Molim te, zbog Alekseja. - rekla sam, još jednom ga pogledala i otišla.

Polovinu dana sam provela uglavnom u sobi. Došlo je vreme za Aleksejevu žurku i trebalo je da se spremam. U sobu je ušla Duda.

- Sad će biti bata Akejeva žurka. Hoćemo da se obučemo? - upitala je četvorogodišnja Duda uz svoj neodoljivi osmeh. Bože, koliko volim to dete.

- Hoćemo Dudice, da li ti je mama rekla šta da obučeš? - upitala milujući njene savršene loknice. Toliko mi je čudno kad izgovorim ' mama ' posle toliko godina ali radim to zbog nje.

- Ne, rekla je da ti i ja odaberemo koju ću haljinu. - odgovorila je Duda.

- Pa hajde da odaberemo. - rekla sam pa smo stale ispred garderobera gde su bile moje i njene stvari.

- Šta ćeš ti da obučeš? Želim da budemo iste. Ti si moja starija sestra i puno te volim. - rekla je ona gledajući me svojim krupnim, zelenim okicama a zatim me poljubila i čvrsto zagrlila.

- Volim i ja tebe Dudice, puno, puno. Ja oblačim ovu haljinu. - rekla sam izvadivši dugu haljinu boje vanile.

- Ja nemam takve boje haljinu. Da uzmem ja belu? Šta kažeš? - upitala je ona ozbiljno. Tako je slatka.

Dudi smo našli belu haljinicu i bele hulahopke,kosu sam joj lepo raščešljala i stavila belu mašnicu.

- Coka, htela sam nešto da te zamolim. Molim te, molim te, molim te. - počela je da ide oko mene i tapše ručicama.

- Hajde reci pa ću videti da li mogu da ti ispunim. - kratko sam rekla.

Čula sam kucanje na vratima a zatim videla Magdalenu kako ulazi u sobu. Nosila je sivu suknju i belu košulju a kosa joj je bila prikupljena u punđu.

- Da li možeš da mi ispeglaš kosu? Želim da budem kao ti a tvoja kosa je ravna. - to je bila njena velika molba.

- Dudice,ti si mala a pegla je jako vruća, nije dobro za tvoju kosicu. - pokušala sam da joj objasnim.

- Ali samo danas za bata Akejev rođendan i neću više. - rekla je i umilno me pogledala.

- Ne znam, pitaj mamu, ako ti dopusti, u redu. - odgovorila sam.

- Molim te  mamice, samo danas za bata Akejev rođendan i neću više. Mogu li? - upitala je slatko grlivši Magdalenu.

- Dobro, samo danas Dudi. - rekla je Magdalena poljubivši je u obraz.

Duda je radosno zapljeskala rukama.

Crno i belo - život •završena•Where stories live. Discover now