10. deo

164 10 0
                                    

U sobu je ušla vaspitačica.

- Pa Dudice ko ti je to došao? - upitala je radosnu Dudu koja pogled nije skidala sa svoje lutke.

- Došla je Coka i bata Akej. Vidi šta mi je doneo. - rekla je ona radosno.

- O,pa to je divno. - rekla je vaspitačica.

- Morala bih da popričam sa Vama o nečemu ali ako može nasamo. - rekla sam.

- Ne brini za Dudu,mi ćemo se igrati sa njom. - rekao je Aleksej.

Otišli smo u kancelariju gde vaspitačice rade svoje administrativne poslove.

- Šta se desilo Sofija? Izgledaš mi uznenireno. - upitala je ona.

-Nikola. - kratko sam rekla.

- Šta je sa Nikolom? - uzvratila je.

- Promenio se za dva dana kako nisam tu. Počeo je da se druži sa sumnjivim licima. Moram Vam nešto reći,to mnogi ovde znaju ali niko ne sme da kaže. Ja više nisam tu i hoću da spasim Nikolu. - rekla sam.

- Vidim da je nešto ozbiljno,slušam te. - rekla je ona.

- Mislim da bi bilo dobro da ovo čuje i direktor. - rekla sam.

- Dobro, hajde idem da vidim da li je slobodan. - rekla je.

Otišli smo do direktorove kancelarije,srećom,bio je slobodan.
Ispričala sam mu sve što sam videla tog dana a i ono što sam znala od pre.

- Sofija,ovo što si mi ispričala je ozbiljno. - rekao je direktor.

- Znam,zato sam Vam ispričala. Ne mogu dozvoliti da Nikola propadne,sa njim sam provela 9 godina. - rekla sam.

Direktor je obećao da će to sve proveriti i srediti. Tad mi je malo laknulo.
Vratila sam se u sobu gde je Duda. Aleksej i David su se igrali sa njom.

Mislim da je vreme da krenemo. - rekla sam.

- Doći ćete opet? - pitala je Duda.

- Naravno da ćemo doći i pre nego što misliš. - rekao je Aleksej i poljubio je.

Bila je gužva u saobraćaju pa smo do kuće putovali skoro pola sata.

- Deco,gde ste vi ceo dan? Čak je i Jaki već stigao. - na vratima nas je dočekala Magdalena.

* Aleksejeva perspektiva *

Nikad u životu nisam video tako milu i slatku devojčicu ili nisam ni gledao,ne znam. Duda je nešto najslađe što sam video u zadnje vreme. Ne znam ko je tako milo biće mogao da ostavi. Ona nije da raste tamo,treba joj porodica,normalna porodica. Porodica koja će da je voli.

- Da li je tata tu? - pitao sam mamu koja nas je dočekala.

- Tu je,radi na nekoj kompoziciji. - rekla je mama.

- E super,zovi ga,moram o nečemu ozbiljnom da pričam sa vama. - rekao sam najozbiljnije što sam mogao.

Tata je došao i svi su me nekako čudno gledali.

- Šta je tako važno sine? - pitao je tata.

- Ovaj... smislio sam šta želim za 18. rođendan. - rekao sam ozbiljno.

- Osamnaesti? - pitala je mama sa čuđenjem

- Da. - kratko sam rekao.

- Aleksej,ti za mesec dana puniš 14. - rekao je tata i nasmejao se.

- Znam ali ovo mi je jako važno. Ako mi ovo sad ispunite neću ništa tražiti za 18. Daki i Soka su mi svedoci,stvarno mi je važno. - rekao sam ozbiljno.

- Aha, treba ti nov komjuter ? - upitala je mama.

- Hoćeš da ti kupimo Sony Playstation 5 ? - pitao je tata.

- Ne. - kratko sam rekao. Zar je moguće da oni misle da jedino želim novi komp ili Sony? Zar sam ja takav?

- Dobro Aki,reci nam šta želiš pa ako možemo,ispunićemo ti želju. - rekao je tata već ozbiljnim glasom.

- Želim da usvojite jednu devojčicu,želim da imam sestru. - rekao sam ponosno.

- Pa imaš sestru,eto ti Sofije. - rekao je tata.

- Da, Soka je super ali radi se o drugoj devojčici. Zove se Duda,ima smeđu,kovrdžavu kosu i zelene oči. - rekao sam sav srećan.

- Koliko ima godina? - upitala je mama.

- Ne znam,oko četiri. - rekao sam.

- Ne znam Aleksej,ona je mala a mi nismo baš mladi. - rekao je tata.

- Daj tata imaš samo 51 godinu a mama 48,niste matori. - rekao sam.

- Ne znam sine,baš si nas zatekao. Želeli smo žensko dete i zato smo uzeli Sofiju jer je ona već dovoljno odrasla,vaših je godina i možemo je izvesti na put. - rekla je mama.

- Dobro hajde ovako,otiđite tamo,pitajte da je vidite i ako ne poželite da je povedete sa sobom,nemojte ali ona prosto ne sme da raste tamo,predivna je. - rekao sam,čak mi je i suza kliznula niz lice.

- Davide,šta ti kažeš na sve ovo? - pitao je tata.

- Video sam devojčicu, Aki i ja smo se igrali sa njom. Moram vam reći da nije kupio nikakvu igricu niti bilo šta slično od novca koji ste nam dali,čak je malenoj kupio i lutkicu. Što se mene tiče,ako ima mesta za nas četvoro,ima i za nju. - rekao je David.

Ovo što sam čula me je jako dirnulo. Od prvog dana sam primetila da je dobar ali da može da se toliko veže za nekog,nisam znala. Ako Duda dođe ovde,biću presrećna. Ako neko koga poznajem zaslužuje život u porodici,to je ona.

Crno i belo - život •završena•Where stories live. Discover now