56. deo

51 5 0
                                    

- Znači ispunila joj se želja. Drago mi je da moja žrtva nije bila uzaludna. Nemoj me pogrešno shvatiti, više bih volela da je i dalje živa. - rekla sam tiho zakopčavanući dugme Jakovljeve crne košulje.

- Da, ispunila si jednoj devojci poslednju želju, to je velika stvar. Znam da ti je bilo grozno ova dva meseca ali budi ponosna na sebe. Ja sam mnogo ponosan na tebe, ponosan što imam takvu... - tu je zastao i duboko se zagledao u mene.

- Šta? - upitala sam ozbiljno.

- Sestru. - kratko je odgovorio.

- Da, sestru, i ja pitam glupo pitanje. - neobavezno sam odgovorila.

Ne znam zašto ali potajno sam se nadala da kad se to desi i kad Jakovu kažem istinu, sve će se vratiti na staro. Međutim, nije tako. On je potresen jer mu je drugarica koju je poznavao tri godine i bila devojka pet dana umrla. Ja sam ponovo samo sestra.

* Jakovljeva perspektiva *

Ne znam da li sam počeo da ludim od svega što se desilo ili šta je u pitanju? Spremam se za sahranu svoje drugarice a ja primećujem da je Sofija lepša nego ikada. Duga crna haljina, kosa skupljena u punđu, mislim da sam se ponovo zaljubio u nju. Rekao sam da sam ponosan što imam takvu sestru. Video sam da se razočarala, ne znam kako da joj kažem. Osećam se kao ja da imam šesnaest a ne ona.

Posle sahrane sam dobila Petrin dnevnik, ne znam čime sam to zaslužila ali je rečeno mi je da je tražila od mame da ga ja dobijem. Sedela sam na krevetu u helankama i majici, puštene kose i gledala u tu sveščicu, razmišljala da li ipak treba da je otvorim. Nisam ja osoba koja ju je toliko poznavala, zašto je meni to ostavila? Neko je pokucao na vrata.

- Uđi. - rekla sam mahinalno.

- Šta radiš mala? Šta je to? - bio je to Jakov.

- A to si ti, bila sam zamišljena, nisam ni gledala ko je ušao. Dobila sam Petrin dnevnik, ne znam da li da ga otvorim. - objasnila sam situaciju kad je on seo do mene.

- Verovatno da treba, nije džabe rekla da ga daju tebi. - rekao je on.

- Hoćeš da ga zajedno pogledamo? Verovatno je znala da ako je kod mene postoji mogućnost da ćeš ga i ti videti. Ipak je tebe znala tri godine a mene tri meseca. - zaključila sam.

25.8.2022.

Danas sam išla po periku. Dobila sam periku od prirodne kose samo sam odlučila da ovih nekoliko meseci budem riđa. Jakova nisam videla već sedam dana, nije bio u gradu. Rešila sam da konačno pokušam, nemam baš puno vremena. Bila sam kod Vukana, Jakov je zvao da dođemo kod njega. Vrata je otvorila lepa devojka crne kose od nekih petnaest ili šesnaest godina. Saznala sam da su je Kostovi usvojili i ona mu je sad kao sestra. Pokušavala sam da se nabacim Jakovu ali on je sve vreme gledao u nju, kao da je boginja. Ne kažem, mala je slatka ali ne može da se pojavi tek tako i uzme mog Jakova. - Vidiš, to je onog dana kad smo sam je prvi put videla. Napisala je da sam te uzela od nje. Jeste li imali nešto pre nego što smo se mi upoznali? Molim te, reci mi iskreno. - upitala sam Jakova dok mi se jedna suza slivala niz obraz.

- Sofija, nemoj da misliš o takvim stvarima. Nisi ti nikome ništa uradila. Već sam ti rekao da si najbolja osoba na svetu koju poznajem. Nisam imao ništa sa Petrom pre nego što smo se mi upoznali. - rekao je brišući suzu sa mog lica.

28. 9. 2022.

Ovo je bio čudan dan. Nisam verovala da ću nekad u životu morati da molim devojku da raskine da bih ja bila sa tim dečkom. Ipak, morala sam, nisam imala drugog izbora. Sreća pa je to Sofija, druga devojka mi ne bi to ispunila. Sad polako, valjda će uskoro biti moj. - Dan kad sam raskinula sa tobom, kako je to bio težak dan i svi naredni. - rekla sam uz duboki uzdah.

23. 11. 2022.

U školi je katastrofa, mada to je manje bitno u poređenju sa mojim životom. Uskoro će kraj. Uspela sam da ostvarim ono što sam dugo želela, Jakov je pristao da budemo u vezi. To će potrajati možda nedelju - dve, jako se loše osećam, blizu je. - Pa to je taj dan, to je bilo sad pre nedelju dana. Kako je znala? Jakove, ovo je strašno, ja ne smem više ovo da čitam. - počela sam da vičem i plačem.

- U redu je, ostavi to. Nemoj više čitati. Ja sam tu, biće sve dobro. - govorio je on povlačeći me u svoj snažni ali nežni zagrljaj.


Crno i belo - život •završena•Where stories live. Discover now