Idi ti,dolazim uskoro brate. - rekao je Nikola.
- E, doći će Pajke i Ivkica. Biće nam super brateu. - rekla je ona i prošla pored mene.
Čekaj,ti se družiš sa Ilinom, Pajketom i Ivkicom? - upitala sam razočarano.
- Pa ne družim se brate baš ali ono izblejimo tako malo nešto. - rekao je on.
- Nikolaa! Čuješ li ti sebe? - upitala sam drmajući ga za ramena.
- Što brate, šta mi ono fali brate? - uzvratio je on.
- E Džoni brate jesi video Ilinu? Rekla je da ima pljuge pa ono brate da izblejimo brate. - pitao je visok dečko ispijenog lica. Da,to je Pajke,ove godine puni 18 ali izgleda kao da ima 25. Pored njega je stajala niska mršava devojka obučena u crno,to je bila Ivkica. Mislim da je mlađa godinu dana od mene ali isto je izgledala starije.
- Da, otišla je u mirilište. - rekao je Nikola.
- Gde brate? - uzvratio je Pajke.
- U miranu. - rekao je Nikola.
Čekaj,šta? Svi oni zajedno idu u mirilište i još ga zovu ' mirana ' kao nirvana. To nisu čista posla. Odavno se šuškalo o tom lošem društvu ali nikad nisam pomislila da će moj Nile biti deo njega. Sad kad nisam deo Doma,pokušaću da ih raskrinkam i spasim Nikolu.
- Sole,brate,vidimo se. - rekao je on i nije me ni zagrlio već me je samo tapnuo po leđima. Zatim je otišao. Osetila sam neku prazninu u srcu,kao da me led okiva iako je leto. On mi je bio najbliža osoba 9 godina a sad kao da smo stranci. I čemu onaj poljubac pre nego što sam otišla? Ne,ovo nije moj Nile,on je pod dejstvom nečega,ko zna šta su mu ovi uradili. Jedna hladna suza napušta moje oko a zatim mi se sliva niz lice. Osećam tople ruke na svojim ramenima i prihvatam zagrljaj bez razmišljanja.
- U redu je Soko,biće sve u redu. - rekao je David dok me je grlio.
- Ali Daki,ne razumeš. On nije takav mislim nije bio dok sam bila ovde. Nas dvoje smo stalno bili zajedno osim kad spavamo ili kad smo u školi. On se nikad nije družio sa nekim od njih troje. - objašnjavala sam.
- Razumem,možda ga je pogodio tvoj odlazak pa je počeo da se druži sa njima. - dodao je Aleksej koji je stajao pored.
- Oni loše utiču na njega. - rekla sam ja.
- Možda treba to da kažeš nekom od nadležnih. - rekao je David.- To sam i mislila,prvo ću ispričati našoj vaspitačici pa ću je zamoliti da popričam i sa direktorom. - rekla sam.
-Tako i treba,to je naša sestra. - rekao je David i poljubio me u obraz.
- A kad ćemo da damo poklon onoj maloj devojčici? - pitao je Aleksej.
- Evo sad ćemo,moram prvo da se javim vaspitačici. - rekla sam.
Ušli smo u deo gde sam boravila i našla našu vaspitačicu.
- Sofija,drago mi je da te vidim. Kako si ? Ko su ovi divni momci? - pitala je ona.
Hvala,dobro sam. Ovo su moja nova braća David i Aleksej. Da li znate gde je mala Duda?Doneli smo joj neke poklone. - rekla sam.
- Ona je u sobi,nešto nije zainteresovana za bilo kakve aktivnosti već par dana. - rekla je ona.
Čudno, Duda je uvek bila najveselije i najrazigranije dete u ovom našem bloku. Otišli samo do sobe gde je boravila. Ušli smo u sobu,bila je prazna,samo se u jednom zabačenom uglu na krevetu videla smeđa,kovrdžava kosica.
- Dudo! - pozvala sam je.
Ona se brzo okrenula i ustala u krevetu.
- Coka! - radosno je uzviknula i potrčala mi u zagrljaj. Kad je videla Davida i Alekseja,malo se uplašila i ustuknula.- Ko je to? - upitala je krijući se iza mene.
- Nemoj da se plašiš,to su moje bate. Ovo je bata David, ovo je bata Aleksej. Doneli smo ti neke poklone. - rekla sam.
- Stvarno? - pitala je i razvukla usnice u njen predivan osmeh.- Ja sam joj dala stvarčice koje sam joj kupila,veoma se obradovala.
- I ja sam ti nešto doneo. - rekao je Aleksej i dao joj LOL lutkicu.
Koliko je ona bila srećna kad je videla tu lutkicu,to je nešto neopisivo.
- Kako se ti zoveš? Zaboravila sam. - upitala je ona.
- Aleksej. - odgovori on.
- Hvala ti bata Akej. - rekla je ona i zagrlila ga. Na ovo smo se svi slatko nasmejali.
Alekseju je zvonio telefon,izgleda ga je zvao tata.
- E tata, tu smo sa Sokom u Domu,došli smo da vidimo jednu malu Dudu. Kad dođemo kući hoću da pričam sa tobom i mamom o nečemu važnom. - rekao je Aleksej.
David i ja smo se samo pogledali dok je Duda sa radošću mazila svoju lutkicu.
YOU ARE READING
Crno i belo - život •završena•
RomanceŽivot nije crna rupa bez dna iako nam nekad tako izgleda. Život nije ni bela svila koja nas krasi iako bismo to voleli. Šta je onda život? Život je sve ono između crnog i belog. Kako život vidi šesnaestogodišnja devojka koja je osetila 'ukus' belo...