PARIŠKA MORA

4. DIO

Iz petnih žila vikao je dozivajući Maela i prijetio mu, ali on je nepomično stajao na ladji.

Nakon nekog vremena Mael uze veslo i poče veslati na kraj jezerca, kako se spustila magla Louis ih je izgubio iz vida i u bjesu i panici poče kružiti oko jezera.

Kružio je tako više puta i dozivao, dugo je vremena obilazio šume i puteljke oko jezera ali nije bilo ni traga ni glasa.

Bespomoćno klekne na zemlju i u suzama stade moliti i tražiti pomoć od Boga.

Sunce je već umorno tonulo iza brda i nastao je suton, a Louis je shvatio da je u potpunosti zaboravio na Evelin i trčući krene k njoj.
Kad je zadihan stigao na mjesto, osvrne se oko sebe i shvati da je nema.
Dozivao je i tražio ali ništa pa pomisli da je izgubio i ženu i kćer zauvjek.

"Upomoć!"-začu Louis dok je prolazio.
"Upomoć!!!"-začu se još glasnije.
"Tko je"-viknu Louis dok se pažljivo probližavao kolibi.

Kad je ušao zateče svoju ženu sa nožem u ruci i izbodenog Maela kako beživotno leži na tlu u kolibi.
Evelin je još bila u stanju šoka pa joj Louis oduze nož iz ruku, na što se ona trznu i snažno ga zagrli.

"Evelin smiri se i polako mi objasni što se
dogodilo."

-Reče Louis.

Tada mu reče da dok ga je čekala, naišao je Mael, sa jednom rukom je vukao Betty a u drugoj je bio nož kojim je prijetio i obe ih odveo u kolibu.
Mala Betty ga je omela i pobjegla, a Evelin mu je otela nož i izbola ga.

Zabrinuti su dozivali i tražili Betty, dok ih je podržavalo još ono malo sunca što je virilo iza brda, ali sve je bilo uzalud.
Uvjereni da je Mael mrtav, bespomoćno su dočekali mrak u šumskom djelu u nadi da će se njihova kćerka pojaviti pojavit ali ništa.

Najednom se ukazao nekakav tračak svijetla u smjeru kolibe ali prizor koji su vidjeli kad su se približili u njima je probudio jezu.