15.DIO

138 27 0
                                    

Više nije znao što bi, samo je gledao u zid u jednu točku, kao da je sišao sa uma.
Iz transa ga je trgnula kćer sa lavinom pitanja, gdje joj je majka.
Louis više nije imao snage, suze su padale iako se on suzprezao i samo se bacio kćeri u zagrljaj.

Zar je oteo i majku?-reče Betty kroz suze, jer je situacija bila i više nego očita.

Tada se otišao osvježiti u kupaonicu, polio se hladnom vodom i dohvatio ručnik te se obrisao, kada je otvorio oči ugledao je na zrcalu krvava slova napisana u žurbi, koja su se jedva dala isčitati:

"Bolnica"

U nevjerici protrlja oči i ostade u čudu.
Dok je razmišljao što bi to moglo značiti, oču se glas sa druge strane ulaznih vrata- "Louis, Evelin!"

"Alice otkud ti ovdje"-reče nakon što je otvorio vrata.
"Zar si zaboravio, rekla sam ti da dolazim danas"- povika Alice.

Alice je bila Louisova sestra koja je živjela sa njima, ali uvjek poslovno putuje po Europi, pa je i nisu baš često viđali.

U međuvremenu Louis se dosjetio stare napuštene bolnice i u žurbi reče-"Alice, događa se puni loših stvari, nemam vremena za objašnjavanje, čuvaj Betty i ako se ne vratim ,molim te ,dobro se brini o njoj."

Tada istrči iz kuće i pohita ka bolnici u nadi da će pronaći suprugu živu i zdravu.

Nakon sat vremena hoda, stigao je pred bolnicu koja je izgledala kao nečija noćna mora, ali Louisov strah za suprugu, odavno je prešao strah za vlastiti život i bez oklijevanja otvori glavna vrata i uđe.

Nekoć je to bila glavna bolnica u Parizu pa Louisu treba poprilično puno vremena dok je čitavu provjeri, ali danas ona služi samo kao utočište za ponekog beskućnika.

Uzeo je prvu željeznu cijev što je ugledao i počeo otvarati jedna po jedna vrata.
Prošao je kroz cjelu bolnicu i još mu je preostao posljednji kat, ali ga je ometao suton koji je tjerao sunce, jedino osvjetljenje u čitavoj bolnici, iza brda.

Svaki njegov korak je odzvanjao dugim hodnicima kojima kao da nema kraja.
Napokon je došao na zadnji kat i tada je začuo vriskove pa je požurio u tom smjeru.

Nije mogao procjeniti odakle zvuk dolazi pa je ulazio na sva moguća vrata, sve dok nije došao na kraj dugog hodnika, pred vrata operacijske sale i shvatio da vriskovi dopiru sa druge strane.

Još jače primi onu željeznu oprugu i uleti u prostoriju.

PARIŠKA MORAWhere stories live. Discover now