PARIŠKA MORA

6.DIO

1870. godina

Od nemilog događaja prošlo je već sedam godina, Baquerelovi su se oporavili od mostruoznog čina gospodina Maela i nastavili su živjeti normalnim životima.

Bacquerelovi su bili obitelj kakvu bi svaki čovjek poželio, jer je temelj njihove sreće bila iskrenost i ljubav.
Sve ove godine živjeli su sretno u zajedništvu, kao da su zaboravili što je bilo, ali možda je tako i bolje.

Mala Betty sada ima dvanaest godina, već je odavno školarka i to odlična, svaki dan se iz škole vraća ponosna, donoseći petice i pohvale, pa čak uspjeva i pohađati glazebenu školu jer ju je to zanimalo od malena.

Živjeli su tako bezbrižno sa sigurnošću da se više ništa loše neće dogoditi.

Jednog kišnog posljepodneva, Louisu je poštar dostavio pismo.
Bio je to poziv da dođe na javni telefon u pošu, kako piše:
"...na dan 18.prosinca, u 18:00h."

Imao je Louis tada sestru, koja je bila na poslovnom putu u Italiji pa je očekivao poziv od nje, a dogovoreni termin bio je sutra.

Dok je Betty bila u glazbenoj školi, Luois i Evelin uputiše se ranije do pošte, kako bi na vrijeme stali u red.
Poziv nisu dugo čekali, točno u šest sati navečer, telefon je zazvonio.
"Halo, Alice"- reče Louis.
No sa druge strane nije bilo odgovora pa ponovo zapita, "tko je,seko, jesi ti?"

Naime, čuo je kako netko sa druge strane zadržava dah pa ponovo upita "tko je?"

Tada je čuo muški duboki glas "zar si me već zaboravio, ali ne brini prenijeti ću vaše pozdrave Betty."

Louis je odmah prepoznao glas i problijedi kao krpa, a slušalica mu samo iskliznu iz ruku i pade na pod.
"Ne, to nije moguće, ne!"
"Louis, što se dogodilo?"-zapita Evelin
"Betty"- izusti kroz zube, i samo povuče Evelin trčeći prema glazbenoj školi koja je bila u blizini, objašnjavajući u putu da je to bio Mael.
Evelin tada presjekoše noge i pretrnu od straha, nemogavši dalje sjede na obližnju klupu, dok je Louis nastavio trčati.

Kada je napokon došao, upade kao razbojnik u Bettynu učionicu, ali njegova kćerka u tom je trenutku, bezbrižno svirala violinu.

Louis je stade grliti i ljubiti te je za ruku odvede kući.
Zbunjena Betty postavljala je bezbroj pitanja, ali on joj je govorio samo laži s ciljem da je zaštiti jer sve što je on htio, bilo je da Betty zaboravi sve one ružne scene i traume što ih je proživljavala, ali sada se opet ponavlja sve ono kroz što su prošli.