Louis je iznenadjeno gledao u čovjeka koji je stajao ispred njega, a onda mu pade ničice pred noge tražeći ga za oprost.
Bio je to njegov otac Jacques kojega je Louis još davno napustio jer nije bio zadovoljan životom i neimaštinom koja ih je pratila.
Iako je Jacques činio sve da bi mu udovoljio i davao mu što je god imao, Louis nije bio zadovoljan i krivio je svog oca, sve dok jednog dana nije pobjegao i odlučio sam potražiti svoju sreću.
Tada je Louis još bio mlad, ali sada je uvidio da je pogrješio.
Otac ga je odmah pogladio po glavi i podigao s poda.
"Sine, godinama sam se gušio u ljutnji, ali vjest koju sam primio, zamjenila je ljutnju tugom i otvorila mi oči. Moje Alice više nema, a evo i ti si izgubio kćer, sada sam tu uz tebe. Ja sam ti oprostio."-reče Jacques.
Te riječi ohrabrile su Louisa i kada su se napokon svi razišli, on i Evelin su se isplakali na grobu svoje kćeri.
Tada svo troje podjoše kući, a Louis i Evelin su molili Jacquesa da od sada živi sa njima jer je i tako živio sam u svojoj trošnoj kućici.
Jacques je zastao, iako su njegove oči blistale od radosti, na trenutak je pomislio da bi im možda smetao, ali je ipak sa zadrškom pristao.
Evelin Jacquesu i nije baš puno vjerovala, imala je osjećaj kao da nešto skriva, ali je ipak po Louisovim pričama o njegovu ocu znala da je on dobar čovjek.
Uvjek je pričao kako je svog oca rijetko viđao jer je puno radio i uvjek je bio spreman pomoći drugima, a kad bi god bio ljut, suzdržavao bi se od ružnih riječi i povišenog tona.
Prolazili su dani, ali u kući Becquerelovih vladala je tišina i tuga, blijeda lica neutješnih Bettinih roditelja odavala su gorčinu i monotononiju, kao da žive u svijetu bez boje, zaglavljeni u crno-bjelom filmu koji nema početka, kraja, radnje...
Tišinu je prekinulo glasno kucanje na ulaznim vratima, što Louis i Evelin nisu ni primjetili.
Jacques je otišao otvoriti vrata, ispred kojih je stajao dostavljač sa ukrasnim omotom i zamolio ga da se potpiše.
Nitko od njih nije pridavao pažnju tom paketiću kojeg je Jacques ostavio ispred njih na stolu, ali ipak nakon nekog vremena Evelin je uočila paketić i odlučila ga otvoriti.
Njihova Betty najviše je voljela nositi ukosnice za kosu, a omiljena joj je bila u obliku mašnice.
Evelin i louis su bili u čudu kad su otvorili paketić u kojem se nalazila ista ta ukosnica koju je Betty nosila.
YOU ARE READING
PARIŠKA MORA
HorrorHoror priča koja oduzima mogućnost predaha, nadahnuta uzbudljivim događanjima obitelji Becquerel... Pariška ulica Rue Cremieux pamti neuobičajene, paranormalne pojave koje će vas ostaviti bez daha...
