PARIŠKA MORA

7.DIO

Kad je vidio da je sanduk prazan, u nevjerici sjede na pod i uhvati se za glavu.
Udarajući sam sebe govorio je - "Kako sam mogao biti tako glup!"

Ništa mu više nije bilo jasno, tako zbunjen krenuo je do Evelin i putem razmišljao o tome gdje je tjelo njegove Betty ni ne pomišljajući da bi možda mogla biti živa, ali ipak sam je vidio beživotno tjelo svoje kćeri i tako je držao u naručju ne osjećajući njen dah i kucanje srca.

Ni mrtva nema mira mislio je.
Nije ništa govorio Evelin, nije htio brinuti je i riskirati njeno zdravlje jer ionako ne bi razumjela o čemu priča.
Volio je provoditi vrijeme sa Evelin, iako ga nije prepoznavala pričali bi tako cjeli dan i ponovo se upoznavali.

Evelin se malo oporavila, ali psihijatar je rekao da amneziji nema lijeka, unatoč tome, nakon Louisovog nagovaranja, psihijatar je dopustio da Evelin ide kući i napisao otpusno pismo.

Kako se ničega nije sjećala, nije bila sigurna i bojala se, ali ipak je vjerovala Louisu i otišla s njim, kad su se smjestili odmah su zaspali jer je već bilo kasno.

U sred noći Louis se trznuo iz sna u kojem je on stajao kraj svoje stare kuće iz koje je dopirao smijeh i krikovi.
Nakon toga nije više mogao zaspati, nešto mu nije dalo mira i tjeralo ga je ka staroj kući.

Još u pidžami, navuče kaput i krene prema Rue Cremieuxu.
U kući nije bilo svijetla, posvuda je bila tama, Louis se oprezno približavao vratima koja su na njegovo čudo bila otključana i odlučno ušao unutra, srećom ponio je par žigica da mu osvjetle put i krenuo je ulaziti u sve prostorije redom.

Došao je na zadnji kat i krenuo u potkrovlje, ali prija nego što je ušao pred očima mu se pojavila sjena koja je mahom proletjela, osjećao je topli dah na vratu i brzo se okrenuo ali iza njega nije bilo nikoga.
Ušao je u potkrovlje i obilazio sve redom, nije vidio ništa što bi mu izgledao čudno, ali onda je čuo škripanje starog trošnog poda i zahrđalu ručku kako se otvara i opet se brzo okrenuo, ali nije bilo nikoga.

Vidio je da se događaju čudne stvari pa oprezno krenu prema natrag.
Tada se dosjetio podruma, iako je bio gotovo siguran da nema nikoga odlučio je i to mjesto provjeriti.

Krenuo je silaziti niz stubište koje je vodilo do podruma ali onda je osjetio hladnu cjev koja je bila na njegovoj glavi, odmah je znao da je to puška.