PARIŠKA MORA

18.DIO

Nakon tjedan dana Betty je sjedila kod kuće u svojoj sobi, na svom krevetu u društvu oca i majke i u potpunosti se oporavila.

Dok se ona osjećala sigurno i bezbrižno sjedila na krevetu, Louisu su se u glavi vrtile sve te nemile scene koje su ih godinama mučile.

Znao je neće imati mira dok je god Mael živ i čvrsto je odlučio da će ga pronaći i ubiti, te tako okončati nemir koji odavno živi u njemu, ali je morao smisliti plan ,jer ga je bilo strah ostaviti Betty i Evelin same kod kuće.

Nije trebao dugo čekati, niti imati plan, Mael je sam došao k njemu.
Louis ga je u rano jutro uočio kako je prošao ulicom, pa ga je odlučio pratiti.

Mael je išao do svog starog mjesta, sjeo i stavio svoj šešir na pod, kao i inače prosio kao da se ništa nije dogodilo.

Louisu nikad nije bilo jasno kako se taj čovjek ničeg ne boji i zašto proganja njegovu obitelj, ali valjda je odgovor ležao negdje duboko u njegovoj psihi, koja njemu samom opravdava sve to što čini i na kraju krajeva možda postoji razlog.

Ali Louisa nije zanimao razlog, njega je zanimalo samo da oduzme život tom psihopatu, koji je ubio njegovu sestru, otimao kćer i ženu i zagorčavao život.

Louis se opušteno približio k njemu, ubacio dva zlatnika u šešir, sageo se do njega i tiho šapnuo na uho: "nećeš doživjeti svitanje novog dana."

Louis nije bio ubojica, nije nikada mogao ni pomisliti na taj užasan čin, niti je želio ubiti čovjeka, ali je znao da je to morao napraviti, bez obzira na sve, za njegovu kćer i ženu.

Mael se namršti, bore su mu prekrile čelo, a u očima mu sjevnu strah, ali i mržnja.
Tada se Louis ispravi i nastavi svojim putem, prema kući.

Kada je došao kući, pripremio je dalekozor koji je bio postavljen na prozor sa zapadne strane, tada uze pušku i opasa se metcima, ali i gorućom željom da ubije Maela.

Evelin ga je molila i preklinjala da se predomisli da to ne čini, ali njegov konačan izbor bio ubojsto, jer je smatrao većim zločinom da ne obrani svoju kćer, nego da ubije smeće poput Maela.

Nije micao oko sa dalekozora, strpljivo je čekao, iako je znao da starac kreće tek kad padne noć, ali ipak je nepomično satima stajao i gledao kroz prozor.

I napokon kad je sunce počelo tonuti iza brda i kad su se upalili gradski lampioni, Mael je počeo kupiti svoje stvari i spremao se za pokret.

Louis je zaključao Evelin i Betty, odmah istrčao iz kuće i pošao za njim.