PARIŠKA MORA

10.DIO

Louis je u navjerici trljao oči i pažljivo koračao prema starcu koji je sa laganim podsmijehom, iz daljine izgledao kao Mael.

Kad je prišao bliže, shvatio je da je to on i ubrzao je hod, kad je došao do njega uhvatio ga je za kaput i udarao, sa upitima gdje mu je kćer, ali ljudi koji su bili u blizini odmah su pohitali u pomoć starcu, kojemu je i dalje visio kiseo osmijeh sa lica.

Louis je ostao sabran i unatoč svemu smireno je odlučio da će ovaj put igrati drugačije.

Vratio se kući, opasao se metcima, uzeo pušku  i krenuo u lov na čovjeka kojeg je želio vidjeti mrtvog pod svaku cjenu.

Evelin je pokušavala pratiti njegov brzi hod i postavljala mu silna pitanja na koja on nije davao odgovor, samo ju je odgurivao i govorio da ide kući i da ga čeka, što je ona na kraju i učinila.

Dugo je Louis čekao da starac krene, kako bi ga mogao pratiti.
Mrak je već pao, a na tamnoj pozadini zatreperilo je bezbroj zvijezda.

Mael se ponašao kao da se nikad ništa nije dogodilo, i baš kao prija osam godina, prosio bi od zore do sutona i laganim koracima pošao kući.

Napokon je krenuo i baš kao po planu Louis je neprimjetno išao iza njega.
Bila je to duga šetnja kroz poljski put, kojeg je prekrivala gusta magla.
Louis je izgubio Maela iz vida, ali je srećom ugledao svjetlo koje je dopiralo iz stare drvene kućice.

Oprezno je kružio oko kućice i pokušao promotriti situaciju, ali su ga prašnjavi prozori u tome sprječavali.

Nije imao drugog izbora pa pokuca na vrata.
"Tko je?"-upita nježni ženski glas koji je dopirao iznutra.
U Louisu nastade erupcija emocija, jer to je bio glas njegove kćer za kojom je sve te mjesece čeznuo.

Kada su se vrata otvorila, ispred njega se ukazalo lice njegove Betty i Louis je munjevito zagrli.
Bila je blijeda kao krpa, sa modricama po licu, ali bez obzira na to, kao da to nije bila ona, onako prazna, beživotna, pomalo začuđena izusti-"Tko ste vi?"

Louis ostade zaprepašten spoznajom da ga vlastita kćer ne prepoznaje, bila je smušena, izgubljena kao da je poludjela od nedostatka ljubavi, ali kao da je to čudno nakon tolikog traumatiziranja.

Louis u suzama, još je jednom zagrli, sretan što je živa ali i tužan zbog nepravde koju im je život nanosio.

Ulazna vrata koja su bila otvorena, najednom se zatvore, Louis je odmah shvatio da ih je netko zaključao pa počme lupati i prijetiti.