PARIŠKA MORA

5.DIO

6 mjeseci poslije...

Vrijeme je tako brzo prošlo, Louis je izdržao i nije se ni primakao umobolnici tih šest mjeseci, ali evo došao je i taj dan, spremao se satima za taj trenutak, kao da opet ide na svoje vjenčanje, nije mogao dočekati da opet vidi svoju ženu nakon toliko vremena.

Uz put je naišao na ruže i ubrao najljepšu za nju, bio je toliko sretan da je putem pjevušio i napokon je stao pred zgradu i zamisljeno gledao u njen prozor, a onda se trznuo i krenuo prema vratima.

Bio je toliko uzbuđen da nije ni primjetio psihijatrovo pokislo lice, vodeći ga do sobe gdje je Evelin ,psihijatar mu nije htio kvariti raspoloženje već ga je pustio da sam uvidi situaciju.

Pa čak i on koji je vidio toliko teških slučajeva, liječio najgore bolesnike i znao na stotine gorkih priča, ova mu je bila najgora, nije mogao gledati razočarenje, pa je ostavio Louisa pred vratima i otišao u svoj ured prija nego što je on ušao.

Louis je sa osmjehom primio ručku i zakoračio u sobu.
Prizor koji je vidio mamio mu je suze jednu za drugom, Evelin je držala lutku i pjevala joj pjesmicu kojom je uspavljivala Betty dok je još bila mala.

Jedva ju je Louis prepoznao, kosa joj je posjedila, a na blijedom licu zauvjek izbrisan osmjeh, tada je i on shvatio da se u njoj nešto slomilo, otišlo u nepovrat, sreću je zakopala u grobu svoje kćeri.

Louis gorko zaplaka, sjede uz Evelin i zajedno sa njom pjevao je tu pjesmu i stavio ružu na uho mrseći joj kosu.

Tada Evelin ustade, duga bjela haljina vukla se po podu, stavila je ružu u vodu, naslonila se na Louisa i zaspala.
Iako ga nije prepoznala, osjećala je sigurnost i ljubav, osjetila je prošlost.

Sljedećeg jutra Louis je zamolio psihijatra da je pusti iz bolnice u šetnju uz obećanje da će se dobro brinuti i vratiti je i on je dopustio.

Cjelim putem Evelin se obraćala Louisu sa vi, na što bi se on svaki put nasmješio, nakon duge šetnje stigli su do njihove stare kuće koju Evelin nije prepoznala.

Tada su na prozoru ugledali čovjeka, ali od zastora nisu mu vidjeli lice, ipak Evelin se prestrašila i ubrzano krenula natrag i promrljala- "hajde idemo, to je onaj čovijek"
"Što?"-povika Louis kako nije dobro čuo.

Ali Evelin se nije obazirala samo je išla natrag i tako su se vratili u bolnicu.