PARIŠKA MORA

16.DIO

Iako je prošlo već nekoliko dana od traumatičnih događanja, napetost i dalje raste toliko da biva nepodnošljiva.
Evelin, pet uzastopnih dana, potajno stižu prijeteća pisma.
U posljednjem je pisalo:

Moj nož se ne hladi, a moja žeđ za osvetom je neutaživa. Ako ti je stalo do voljenih i ako želiš sačuvati njihove živote, podji čim prija ka kući gdje ste nekoć živjeli.

Kao supruga i majka nije više mogla podnjeti maltretiranja svojih najmilijih, makar i pod cijenu vlastitog života.
Umorne oči nisu mogle izdržati težinu nakupljenih suza, jedna se odvažila i krenula prva, a za njom cijeli rijeka.

Obrisala je suzne oči, popravila ruž, namjestila frizuru, ušla u dnevni boravak i izljubila Louisa i Betty kao da ih zadnji put vidi, pa uz opravdanje da mora do bolesne prijateljice, hrabro i odlucno izišla iz stana i svojevoljno krenula okončati noćnu moru u kojoj su dugi niz godina živjeli.

Stigla je pred kuću u kojoj je nekoć odgajala svoju kćer, zajedno sa čovjekom kojeg je voljela više od života, tamo su živjeli svoje snove i kovali sreću, taj nekad topli dom, sada je za nju postala kuća strave i užasa pred kojoj su joj klecala koljena.

Licem koje nije odavalo, ni strah, ni tugu, praznog pogleda usmjerenog ka poluotvorenim vratima iza kojih se nazirala tama, zakoračala je naprijed.

Svaki tren je očekivala napad tog podlog starca, tiho je i na prstima koračala do stare peći kraj koje je stajala željezna lopatica, uhvativši je čvrsto u ruku, nastavila je uz rub stuba koje su vodile na kat.

Nije micala pogleda sa vrata na vrhu stuba, koračajući prema njima, stala je na krivu stubu i strovalila se na dno, zadnje što je vidjela je staro lice, naborano od zlobnog osmijeha, a potom je u nesvjestici sklopila oci.

Nakon toga su ostale samo tragovi krvi po cesti i priče ljudi koji su tvrdili da je ubijena, odvučena i bačena u rijeku.

Namještaljka? Činilo se da nije, jer je njeno polu raspadnuto tjelo nakon pola godine traganja pronađeno.

Louis, ne želeći se pomiriti sa tom činjenicom, nastavio je trgati i dalje, neumorno je pokušavao na sve moguće načine dokazati kako je ipak živa i nadao se da će pronaći neki trag, iskru te nade, ali ništa.

A kako nije htio priznati da je Evelin mrtva, nije ni posjećivao njen grob, koji je bio označen sa samo dva štapa postavljena u obliku križa.