11.DIO

93 14 4
                                    

Pluća su bila ispunjena vodom, a količina zraka koja je jedva dopirala do mozga, bila je vrlo mala i nedovoljna da je održi na životu.
Kako nije bila pri svijesti nije mogla izbaciti vodu putem kašlja pa su je hitno prebacili u operacijsku salu i učini što treba, a ostalo je na vremenu.

I doista nakon nekog vremena počela se buditi i oporavljati.
Louis joj nije ništa govorio o Betty jer je znao da je nebi prepoznala.
Kad se već spustila noć, otpustili su je iz bolnice i krenuli su kući.

Kad su se približili vratima Louis je na prozoru ugledao neobično svijetlo koje se kretalo po prostoriji.
Znao je da se nešto loše dogadja i odmah je odveo Evelin na sigurno kod Beauovirovih, to su bili Louisovi susjedi s kojima bi često provodio vrijeme.

Kada im je objasnio situaciju, gospodja Beauovir je ostala u kući sa Evelin, a gospodin Beauovir je odmah uzeo pušku i zajedno sa Louisom krenuo u njegovu kuću.

Kroz prašnjave prozore nisu mogli razaznati o čemu je riječ, pa su oprezno ušli i tihim se koracima približavali vratima iz kojih je dopiralo blještavilo.

Kako su vrata bila malim djelom otvorena, Louis je samo mogao primjetiti svog oca koji stoji sa fenjerom i kruži po prostoriji, tada se nagnuo i ugledao Maela koji sjedi pokraj njegove zavezane kćeri i dogovara otmicu.

Louisu je bio ogorčen kad ga je vidio, nije mogao vjerovati vlastitim očima i nije mogao shvatiti kako se uspio osloboditi od užeta kojim je bio obješen na grani.

Ali izdaja od strane vlastitog oca prošla mu je kroz srce kao otrovna strijela, skupi sav svoj bjes i isčupa pušku iz Beauvirove ruke, uleti u prostoriju i bez okljevanja upuca u trbuh starog Maela koji se prevrnu na pod.

Drugi metak je čuvao za oca, ali je ipak očekivao opravdanje da ga može poštedjeti.
Dok mu je drtala ruka koja je bila spremna za pucanj, povikao je- "zašto si to učinio?"

"Zar si mislio da ću ti oprostiti i zaboraviti onaj dan kad si otišao, hajde slobodno me ubij!"-odvrati Jacques.

Ali Louis to nije mogao učiniti, pa povika- "gubi se!"

Na te riječi Jacques je odmah izišao iz kuće.
Dok je gospodin Beauvir izvlačio beživotno starčevo tijelo, Louis je odvezao svoju kćer i tješio je.

Obradovao je kad joj je rekao da joj je majka dobro i da će je napokon vidjeti.

Kad su išli po Evelin začuli su vriskove iz kuće Beauovirovih, pa su pohitali onamo.

PARIŠKA MORAWhere stories live. Discover now