Oprezno su se približavali vratima, prvo što su uočili bio je kuhinjski nož i blijedu ruku na tlu.
Louis je premjestio Betty iza sebe te joj rukom prikrio oči, ali ni on nije ostao hladan na prizor koji je zatekao.
Bila je to žena koja mu je pomogla, ležala je mrtva sa velikom porezotinom na vratu.
Ovom se nebi nikako nadali, prvo što je Louisu palo na pamet bio je Mael ali je bio siguran kako to nemože biti on jer ga je vlastitim rukama gurnuo i na svoje oči vidio kako je padao u ponor, tada se smirio i pomislio je kako je žena vjerovatno bila dužna novce ili je imala neprijatelje.
Živjela je sama i Louisu je bilo žao da samo tako ostavi ženu koja im je pomogla pa odluči da joj tjelo baci u ponor.
Rekao je Betty da se okrene i ne gleda, tada uze tjelo i počme ga vući vani, ali kad je izišao konja nije bilo.
Zbunjeno je gledao i bio je siguran da ga je čvrsto privezao, to mu na trentak opravda sumnju koju je nosio u glavi zbog Maela, no i dalje je mislio kako je to nemoguće, ali se ipak što prija htio maknuti od toga mjesta, pa vrati tijelo u kuću i krene sa svojom kćeri putem odakle je i došao.
Dugo su hodali i već je pao mrak, par puta su stali da se odmore i bili su poprilično umorni, ali su ih ohrabljivala svjetla grada koja su se nadzirala u daljini.
Napokon su stigli u Rue Cremieux, mala Betty nije mogla dočekati da izgrli majku, ali Louis je i dalje sve promatrao budnim okom i opet pogled bacio ka mjestu gdje je Mael prosio, ali ovaj put tamo je bio samo pas.
Napokon dođoše pred vrata svoje kuće i pokucaše, ali nitko nije otvarao.
Iako je bilo kasno Louis je znao da Evelin nikada ne spava u ta doba.
Uhvatio je kvaku i vrata su se samo otvorila, što mu je bilo čudno jer je znao da se uvijek drže na oprezu i svaku večer ključaju.
"Evelin!"-reče Louis, ali odgovora nije bilo,
"Evelin, jesi li tu?!"- poviče još jednom, ali ništa.
Tada zajedno sa Betty obiđe cjelu kuću i okućnicu ali od Evelin nije bilo ni traga, obiđe tako cjeli kraj kucajući od vrata do vrata ali nitko ju nije vidio.
Bespomoćno se vrati kući i sjede za kuhinjski stol, tada u kutu ugleda pismo koje je stajalo na dasci za rezanje sa zabodenim nožem na sebi:
"Jedno dođe, drugo ode"
YOU ARE READING
PARIŠKA MORA
HorrorHoror priča koja oduzima mogućnost predaha, nadahnuta uzbudljivim događanjima obitelji Becquerel... Pariška ulica Rue Cremieux pamti neuobičajene, paranormalne pojave koje će vas ostaviti bez daha...
