4.DIO

159 20 45
                                    

Louis je shvatio da je riječ o nečemu ozbiljnom pa nestrpljivo sjede požurujući oca.

"Sine, ako me nakon ovoga odbaciš u potpunosti te razumjem, ja sam to zaslužio, a možda je tako i najbolje"

-reče Jacques pa nastavi-

"Imao sam brata za kojeg ti nisi znao, jer ja nisam htio da znaš. Taj čovjek je bio jako bolestan i spreman nauditi svemu onome što je meni drago kako bi mi se osvetio jer sam ga strpao tamo gdje mu je i bilo mjesto, ali ipak je uspio pobjeći i osvetiti mi se.
Još davno dok je bio dijete, otac ga je ostavio na ulici, pa me je zato mrzio još više."

Louis ga je sada zabrinuto propitkivao tko je taj čovjek.

"Taj čovjek, moj brat ,bio je Mael."-jedva izusti Jacques.

"Ali to nije moguće, ne..."- zbunjeno u nevjerici drhtavim glasom izusti Louis.
Saznao je Jacques za sva zla koja im je Mael učinio pa mu i to prizna.
Saznao je da ga je Louis ubio, ali on je to sam planirao učiniti pa nadoda-"da ga ti nisi ubio...ja bih."

Tada Louis bez riječi pohita ka vratima i brzim korakom pođe prema jezeru u šumi, jer bi tamo uvijek šetao kad mu je trebalo mira.

Kad je malo razabrao misli odlučio je oprostiti svom ocu jer on ipak nije ništa skrivio.

Na povratku kući uočio je poštara koji mu je donio pismo za kupnju kuće. Iznenadilo ga je što kupac nije došao sam razgledati kuću već je novac donio preko poštara i papir koji je čekao njegov potpis, ali Louis nije oklijevao istog trena je potpisao.

Odmah je pokupio svoje stvari, ali tada je uočio da nema Jacquesa a njegov ormar bio je prazan.
Znao je gdje se nalazi pa je pošao u njegovu malu kućicu.

Pokucao je, a Jacques je  otvorio i iznenadio se što ga vidi.
Louis je rekao da mu je oprostio jer mu nije rekao istinu, ali da on ipak nije kriv za sve to što se događalo.
Jacques je bio presretan što se riješio tog tereta ,sina je odmah uveo u kuću i pripremio mu jelo.

Louis je nakon toga otišao kod psihijatra donijeti mu novac, ali on nije imao dobre vjesti.
Evelin je bila još i gore nego prije, sada ništa ne priča, samo gleda u prazno, čak i hranu odbija.
Šanse da će joj sada ti ljekovi pomoći bili su vrlo male, ali Louisa to nije obeshrabrilo i nije gubio nadu, odmah je predao novac psihijatru da što prija započne s terapijom.

PARIŠKA MORAWo Geschichten leben. Entdecke jetzt