13.DIO

157 24 0
                                    

Iz misli ga trgne glas koji je snažno odjekivao-"Upomoooć!!!"
"Kćeri?!"-povika Louis približavajući se ponoru, nagne glavu i ugleda Betty kako se drži za grančicu o kojoj ovisi njen život.

"Kćer, ostani mirna i čvrsto se drži, odmah se vraćam"-reče Louis i krene po pomoć.
"Tata ne ostavljaj me"-uskliknu Betty.
Tada se Louis na trenutak zaustavi, još jedanput baci pogled prema ponoru i onda nestade u šumskom djelu, dok je Betty i dalje zvala u pomoć.

Louis je dugo trčao dok nije napokon ugledao malu kućicu prema kojem podje u nadi da ima ljudi spremnih za pomoć.

Pokucao je na vrata i upitao ženu za komad užeta koji mu je ona dala.
Na polasku ugleda konja koji je bio privezan za drvo i upita ženu može li ga posuditi, ali ona se malo promisli i ne dade ga.
Tada joj Louis objasni situaciju i reče kako mora što prija stići do svoje kćer, te joj još ponudi tri zlatnika što je imao u džepu i žena pristade.

Louis zajaši konja i zamače u trku.
Dok je bio u putu, spopadale su ga ružne misli, kako Betty nije izdržala, kako je pala...

Ubrzo je stigao do ponora, hitro sidje s konja i dozove kćer, ali nije bilo odgovora.
Tada se primače rupi i još jednom poviknu i Betty se odazvala.

Baci uže k njoj i reče joj da ga čvrsto obavije i stegne oko ruke.
Betty nije bila sigurna u sebe i uhvatila je panika, ali je Louis ohrabri i ona to učini.
Drugi dio užeta zavezao je za konja, kojeg je lagano vukao i tako pomalo izvlačio Betty iz sigurne smrti.
Uže se sve više trošilo i paralo od oštru stjenu na vrhu, unatoč tome Louis je ostao smiren i ništa nije govorio Betty.

Prošlo je već destak minuta i što je Betty bila bliže vrhu uže je bilo sve tanje, sve dok najednom nije puklo i Louis se baci i uhvati svoju kćer za ruku i izvuče je.

Oboje odahnhu i osjete olakšanje.
Betty se napokon svega prisjetila i čvrsto zagrli svog oca.
Kad su se smirili, zajedno sjedoše na konja da ga vrate onoj ženi i pozovu je na ručak u znak zahvalnosti.
Ubrzo su stigli, privezali su konja gdje je bio i pošli prema puteljku koji je vodio u kuću.
Kad su se primakli, za oko su im zapela vrata koja su bila otvorena a na ulazu je stajala lokva krvi.

PARIŠKA MORAWhere stories live. Discover now