Gledali su se Louis i Evelin jedno u drugo bez riječi, a Jacques nije ni znao što se sve dogodilo dok njega nije bilo.
I on kao i cjelo mjesto misli da je Betty umrla tragičnom smrću, jer im je Louis rekao da je pala sa brijega i udarila glavom u kamen.
Pomisli su da je možda netko od znanaca pronašao njezinu mašnicu i odlučio je vratiti, pa zato tome nisu pridavali pažnju i ostavili su je po strani.
Dosta je vremena prošlo, već cjeli mjesec od smrti njihove kćeri, ali Evelin je iz dana u dan bivala sve gore, njeno psihično stanje i nije bilo baš najbolje.
Po cijele dane izustila bi svega dvije riječi i gledala u prazno od zore do sutona.
Louis se brinuo za nju, hranio je, vodio na spavanje, ali što je vrijeme više odmicalo Evelin je bila sve gore i Louis nije znao što učiniti.
Napokon, nakon nekog vremena odlučio je potražiti stručnu pomoć od psihijatra, koji mu je predložio da Evelin neko vrijeme provede u umobolnici uz uvjet da je nitko ne posjećuje i ometa bar pola godine da zaboravi na vanjski svijet i traumatična dogadjanja.
Na to se Louisu srušio čitav svijet, ali znao je da je to jedino ispravno riješenje i da će se uz lijekove i odredjenu njegu u miru moći malo odmoriti i oporaviti.
Louis je znao da će Evelin to teško prihvatiti zato joj je slagao i rekao da idu u šetnju.
Nakon sat vremena hoda stali su pred ustanovu u koju je Louis položio sve svoje nade da će opet vidjeti svoju ženu nasmijanu, jer je ona sada bila jedini razlog njegovog postojanja.
Odmah je Evelin znala o čemu se radi, ali se nije opirala, samo je kimnula glavom i sama nastavila hod prema ulaznim vratima, dok ju je Louis u suzama gledao.
Gledao je par minuta u zatvorena vrata, tada se pribrao i krenuo kući.
Na putu kući svratio je u krčmu gdje su se skupljale pijanice, tada je i on postao jedna od njih.
Svoju tugu je ubijao alkoholom.
Iako je popio par čašica viška, neprestano je zvao krčmara po još, ali ovaj put mu se pred očima našao Mael, Louis sav izbezumljen primi ga za vrat i počme tući.
Tada potrčaše ljudi što su bili u blizini i zaustaviše ga, kada se pribrao shvatio je da to nije bio Mael nego krčmar.
Sada je i sam uvidio da je previše popio i krenuo je teturajući kući.
YOU ARE READING
PARIŠKA MORA
HorrorHoror priča koja oduzima mogućnost predaha, nadahnuta uzbudljivim događanjima obitelji Becquerel... Pariška ulica Rue Cremieux pamti neuobičajene, paranormalne pojave koje će vas ostaviti bez daha...
