PARIŠKA MORA

15.DIO

Nekako je, iako zavezanih ruku, uspjela ustati sa sjena i otići do vrata gdje je vikala i zvala u pomoć, ali se niko nije odazvao, kraj vrata je bio mali prozorčić sa rešetkama, gdje se smjestila i dva sata neumorno gledala kroz njega očekujući Louisa, ali kako je vrijeme odmicalo, tako su tonula njezina nadanja.

Lutala je po staroj, drvenoj, trošnoj štali, izgubljena u vremenu i prostoru, neznajući što ili koga može očekivati, tražila je izlaz ili bar neko sredstvo kojim se može osloboditi, ali uzalud.

Nije gubila vrijeme, kopala je po sjenu i nakon nekog vremena dodirnula je grubi materijal, izvukla je željeznu oprugu,no ipak nije znala što bi s njom učinila.

Opazila je rešetke na prozoru i pomislila kako bi ih mogla svinuti, ali koliko se god trudila nije joj uspjevalo.
Zaglavljena u beznadju, sjela je kraj prozora, ne pridavajući pažnju svijeći koja je bila na rubu stolice.

Dno od svijeće je samo skliznulo s voska i palo na sjeno iz kojeg se odmah nadzirao dim.
Kad se Evelin okrenula već je bilo kasno, plamen je uhvatio veliki dio sjena.
U panici je lupala na vrata i gledala smrti u oči.

U štali je bivalo sve manje zraka, dim je zahvatio prostor oko Evelin.
Ubrzo je izgubila zrak i zadnje što je uspjela vidjeti kroz prozor su bila dva čovjeka u daljini, čovjeka koji bježi šepajući i čovjeka koji trči prema štali, tada je izgubila svijest.

Probudila se nekoliko trenutaka kasnije i kad je došla k svijesti shvatila je da je netko nosi na ramenima.
Počela je vikati i tući čovjeka, ali kad je on spustio na tlo vidjela je da je to Louis, koji joj je rekao da se moraju požuriti natrag u sigurnu kuću, objasnivši joj da nije mogao gubiti vrijema na Jaquesa te ga je samo ranio u nogu kako bi što prija ušao u goruću štalu jer je bilo blizu da i ona igori zajedno s njom.

Napokon su se vratili i smjestili.
Louis je cjelu noć proveo bdijući na prozoru dok su Evelin i Betty spavale.
Kako je sat odmicao, kazaljka je već odavno prešla pola noći, Louisu su se oči same od sebe sklapale tako da nije ni primjerio naborano lice nedaleko iza grmlja.
Ubrzo je i on utonuo u san.