12.DIO

177 26 0
                                    

Louis istrgne dio koji je zapeo, uze kćer i iskoči iz kočije u zadnji tren.
Znali su da ih je djelio samo jedan metar, samo jedna sekunda do smrti, pa im je trebalo vremena da se saberu.

Betty je tada zadobila potpuno povjerenje u Louisa i zajedno su, odlučno krenuli dalje, znajući da je Mael spreman za novi udarac i da ih vjerovatno negdje čeka.

Dugo su hodali kroz mrak i ništa ih nije ometalo pa su se upustili u razgovor, sve do trentka kada su začuli korake koje je izdavalo pucanje grana i šuškanje lišća.
Osvrtali su se oko sebe ali nisu vidjeli ništa neobično.

Louis je primio kćer za ruku i približio je sebi, pa su nastavili hod, jer je znao da se sprema nevolja i da mora biti na oprezu, ali još se više uzrujao kad je shvatio da je izgubio pušku koju je nosio sa sobom.

Kako se zora već spremala, i prešli su dug put bez ikakavih problema, opustili su se i pomislili kako je Mael odustao.

No tada se on potiho ukazao i udario Louisa kundakom njegove puške koju je ukrao još na kočiji.

Louis je ostao bez svijesti i pao na pod, a Mael je grubo uhvatio Betty za ruku i vukao je za sobom dok je ona vikala - "Što želiš od mene"? "Pusti me!..."

Iza sebe su ostavili dug put i Louisa koji je bespomoćno ostalo ležeć na tlu.
Dugo su hodali putem koji su već prešli i stigli do velikog ponora.

Tada Betty pretrnu od straha, sluteći što je čeka.
Mael joj je sa luđačkim osmjehom pokazivao duboki ponor dok se ona otimala i zvala u pomoć.
Bila je sve bliže smrti, a starac je gurkao prema ponoru s ciljem da je prestraši.
Mael baci zadnji pogled prema Betty i hladno reče "zbogom."
Tada je bez okljevanja gurne u ponor.

"Neee!"- začulo se iz daljine.

Bio je to Louis u punom trku prema Maelu koji je pokušavao dohvatiti pušku što mu je bila na ramenu, ali ipak nije stigao.

Tada Louis dotrči brzinom svjetlosti i prija nego što je išta mogao učiniti, u zaletu gurnu Maela u ponor.

Louis baci zadnji pogled prema ponoru kojem se ne vidi kraj i shvati da je izgubio kćer zauvjek.
Suze su mu navirale na oči i iz svega glasa briznu u plač.

Gledajući u ponor na um su mu padale svakakve misli, pa čak da se i sam baci u bezdan i jednom zauvjek završi ovu noćnu moru kojoj nema kraja.

PARIŠKA MORAWhere stories live. Discover now