10.DIO

101 16 3
                                    

Louis je bio u šoku, gledao je u njeno lice punih pet minuta da se uvjeri da to nije san.
Kolika je samo njegova radost bila, blijedo lice se zarumenilo, njegov crno bjeli svijet poprimio je boju, a prazno srce ispunilo se srećom.

Ali tada ga je prizemljila misao je li Betty uopće živa, drmao je i budio, ali ništa, tada ju je žurno uzeo u naručje i odnio do obližnje bolnice.
Doktor je rekao da vjerovatno danima nije jela i da je zbog toga izgubila snagu, pa su joj dali infuziju i određene lijekove.

Louis se nije micao iz bolnice, kada je već bila pala noć, na stolcu kojeg je približio do kreveta njegove kćeri, zaspao je.

"Tata"-začuo je Louis u ranu zoru,trljajući oči i shvati da je to njegova Betty.
Kako je samo bio sretan, odmah je zagrlio svoju kćer i nije je se mogao nasititi.

Iako još slaba, Betty nije mogla dočekati da vidi majku pa je doktor otpustio.
U putu joj je Louis ispričao što se dogodilo sa Evelin, Betty je bila jako žalosna.

Brzo su stigli kući, ali tamo nisu zatekli nikoga.
Louisu je to bilo čudno, pa je kružio oko kuće i dozivao ali odgovora nije bilo.

"Evelin!"-najednom su žačuli i brzo pohitali prema glasu.

Slijedeći glas naišli su na Jacquesa koji im je u panici jedva objasnio da je Evelin pobjegla i opet upala u rijeku, ali ovaj put joj nije mogao pomoći jer je kasno stigao, a voda ju je već odnijela.

Tada Jacques spusti pogled i ugleda malu Betty i jako se razveseli, iako ga ona nije poznavala, samo iz Louisovih priča, nazva ga djede i baci mu se u zagrljaj.

Louis je već bio izmaknuo i otrčao duž rijeke, hodao je tako već pola dana i napokon došao na kraj rijeke koja se spajala sa drugom.

Odmah je uočio tjelo koje leži na zemlji pokraj rijeke.
Kada je prišao vidio je da je to Evelin, shvativši da se ne miče poče je oživljavati, ali nije mu uspjelo.

Tada stade moliti Boga da Evelin otvori oči bar na kratko samo da zadnji put vidi svoju kćer.
Ali Louis nije gubio nadu, nosio je u naručju i već je pala noć, iako se ništa nije vidjelo osim onoliko koliko je mjesec dopuštao, on nije posustajao.
Napokon stigavši u mjesto, odvede je u bolnicu.
Nadao se najboljem, ali vijesti nisu bile dobre.

PARIŠKA MORAUnde poveștirile trăiesc. Descoperă acum