2. poglavlje

2.4K 102 25
                                    


„hvala ti, tata, na svemu." Poljubila sam ga i zagrlila.

„uvijek, djevojčice." Zastali smo ispred dizala kada smo čuli da me netko doziva. Široko sam se nasmiješila kada sam vidjela stričeka Johna kako nam ide u susret. Stao je ispred mene i privukao me u svoj medvjeđi zagrljaj.

„Poppy, najdraža, tako te je lijepo vidjeti."

„i tebe, striče John."

„kako ide potraga za poslom?"

„još uvijek ništa."

„znaš da ima ovdje posla za tebe."

„znam, ali već sam odbila tatu. A i ne želim svaki dan gledati kako ga njegova tajnica zavodi." Tata je frustrirano izdahnuo dok se John vragolasto smješkao. Sigurna sam da i on sam zna što se ovdje događa, a ja definitivno nisam spremna gledati to.

„vidjela si, ha? Vjeruj mi da on uživa u tome."

„nisam baš sigurna. Marla je bila poprilično napadna."

„vjeruj mi, uživa on."

„ja sam ovdje, znate?" javio se tata, ali smo ga nas dvoje ignorirali.

„ne želiš da Nathan ima curu?"

„naravno da želim. Mislim da bi i bilo vrijeme, ali ne nekoga iz tvrtke. To bi bilo malo neprimjereno."

„naći ćemo mi već njemu nekoga."

„ponavljam, ja sam ovdje." Tata nam je mahnuo pa smo se John i ja okrenuli prema njemu s velikim osmijesima na licu. Voljela bih da si tata nađe nekoga. Želim da bude sretan s nekime i da prestane misliti na onu ženu koja nas je ostavila. Ona ne zaslužuje njega. Želim da nastavi dalje s nekime tko će ga usrećiti i pružiti mu ljubav koja mu toliko treba. Može on tvrditi koliko god hoće da mu je moja ljubav dovoljna, ali znam da mu nedostaje žena u životu i mislim da bismo to stric John i ja mogli promijeniti.

„oh, Nathan i ti si tu," šaljivo je rekao John i potapšao ga po leđima. Tata je samo zakolutao očima.

„jesi joj rekao za iznenađenje?" Tata je raširio svoje oči i lagano odmahnuo glavom. John mu se nasmiješio sa isprikom i pogledao u mene. Dobro, koji se vrag ovdje događa?

„kakvo iznenađenje?"

„ma ništa važno, kćeri."

„želim znati o čemu pričate. Reci mi, tata." Odmahnuo je glavom i pogledao u Johna s nadom da će mu on pomoći, ali ja se nisam dala. Izvući ću to iz njih. Obožavam iznenađenja i njih dvojica se neće samo tako izvući. Približila sam se Johnu i umiljato ga pogledala.

„neće ti to pomoći. Nisi više mala djevojčica kojoj je to uvijek polazilo za rukom." Uhvatila sam ga za ruke i napućila usne. Malo sam nakrivila svoju glavu i zatreptala očima. John je izdahnuo i pogledao u moga tatu.

„prokletstvo, Nathan, uvijek sam bio slab na ove njezine plave oči. Reci joj."

„da, tata, reci joj." Veselo sam se nasmiješila i pogledala ga. Upozoravajuće je pogledao Johna, a onda svoj pogled svrnuo na mene.

„znao sam da će on pokleknuti pred tobom."

„kad sam tako neodoljiva. Sada mi reci koje je moje iznenađenje."

„u redu. John i ja te vodimo na prvu utakmicu Manchester Citya ove subote." Raširila sam svoje oči i veselo poskočila. Idem na utakmicu! Možda se to nekome čini kao bezazleno iznenađenje, ali ja sam oduševljena. Obožavam nogomet i obožavam Manchester City. Najdraži mi je klub. Nadam se da će ove godine imati više uspjeha i da će osvojiti prvenstvo. Prošle sezone im je trofej ispao za dlaku iz ruku.

The Nanny /L.T./Kde žijí příběhy. Začni objevovat