29. poglavlje

2.1K 100 31
                                    


Mala djevojčica budi dječaka smeđe kose. Hihoće se jer ga želi probuditi kako bi mu nešto pokazala, ali se on ne želi buditi. Bio je jako pospan i jedva je čekao kada će ići spavati. Mala djevojčica ga je jutros rano probudila i sada mu to opet radi.

„hajde, probudi se. Braco, probudi se. Moram ti nešto pokazati." Svukla je pokrivač s njega što je njega malo naljutilo. Otvorio je svoje oči i pogledao je ljutito, ali djevojčica je znala kako brat nije ljut na nju.

„što je sada?"

„dođi vidjeti mamu i tatu. Brzo se ustani." Dječak se uspravio u krevetu pa ga je ona povukla za ruku i sišli su dolje gdje su žena i muškarac plesali i nečemu se smijali. Njih dvoje su ih gledali skriveni i bili su oduševljeni što ih vide ovako zagrljene. Muškarac je nešto prišaptao ženi i ona se veselo zahihotala. Djevojčica više nije mogla izdržati pa se i ona počela hihotati. Brat ju je pokušao utišati, ali su ih čuli. Okrenuli su se prema njima sa širokom osmjesima.

„što vas dvoje radite budni", rekla je žena nježnim glasom. Mala djevojčica ju je pokušavala vidjeti, ali nekakva svijetlost joj je sakrila onaj prekrasan osmijeh kojim je malo prije ozarila cijelu sobu.


Zatreptala sam i otvorila svoje oči kada sam ugledala nekakvu svijetlost. Mislila sam da još uvijek sanjam, ali sam dobro vidjela otvorena vrata sobe kroz koja je prolazila svijetlost. Uspravila sam se u krevetu i tako otjerala zadnje oblake sna koji neko vrijeme nije dolazio i sada se opet vratio.

Upalila sam svjetiljku na noćnom ormariću u ugledala Auroru na našim vratima. Bila je preplašena što me je uznemirilo. Skočila sam iz kreveta i čučnula pred nju.

„što se dogodilo, dušo? Zašto ne spavaš?"

„sanjala sam nešto ružno i više ne mogu spavati", rekla je tužno. Kratko sam je zagrlila i poljubila je u kosu. Začula sam Louisa kako nešto mrmlja pa se uspravio u krevetu.

„koji vrag!" rekao je pospano. Protrljao je pospane oči, a onda nas je ugledao. Čim je vidio da je Aurora s nama, vidjela sam paniku u njegovim očima.

„što se dogodilo, princezo?"

„ne mogu spavati, tata. Mogu li spavati s tobom i mamom?"

„naravno da možeš. Dođi." Maknuo je pokrivač kako bi ona mogla leći pokraj njega. Zatvorila sam vrata i legla pokraj nje. Htjela sam ugasiti lampu, ali me je ona spriječila. Louis ju je poljubio u kosu i nešto joj je šaputao što ju je polako smirilo. Stavila sam ruku preko nje i nesvjesno uhvatila Louisevu koja je već bila tu. Pogledala sam ga u oči i nakratko se izgubila u tom plavetnilu. Isprepleo je prste s mojima i poljubio Auroru koja je polako tonula u san.

Na trenutak mi se učinilo da će sve biti dobro. Na trenutak mi se učinilo da smo napokon postali obitelj. Šteta što taj trenutak nije trajao duže.


***

Slijedeće jutro sam pokušavala nazvati Max koja mi se nije javljala. Ne znam kuda je otišla, samo mi je rekla da ona i Niall odlaze iz grada. Tata me je također pitao gdje je, a ja mu nisam znala odgovoriti. Oboje smo bili zabrinuti za nju. Znam da je s njime i sigurna sam da je sretna, ali ipak se još uvijek brinem. Ipak je to dečko koji joj je dva puta slomio srce. Mrzim je zbog ovoga što mi radi. Samo da mi se javi kako bih ja bila mirnija.

Pogledala sam u Auroru koja je pisala zadaću s Louisem i odmah sam se sjetila nas dvoje isprepletenih prstiju. Mislila sam kako će stvari između nas biti malo bolje, ali sve je po starome. On me i dalje izluđuje.

The Nanny /L.T./Wo Geschichten leben. Entdecke jetzt