7. poglavlje

2.1K 106 9
                                    

Otvorila sam svoje oči, a onda ih ponovno zatvorila kada su mi zrake sunca zasmetale. Okrenula sam se na drugu stranu i šokirano se zagledala u sat. Gospode Bože, pa deset je sati! Kasnim na posao. Iako živim u ovoj kući, ja kasnim na posao. To mogu samo ja!

Zbacila sam pokrivač sa sebe i na brzinu se umila i oprala zube. Svezala sam kosu u visoki rep i obukla se te se sjurila dolje. Louis će me ubiti. On ne voli kada netko kasni. Gotova sam! Uletjela sam u kuhinju koja je bila prazna. Osvrtala sam se oko sebe, ali kuća je bila sablasno tiha. Aurora je isto do sada trebala biti budna. Što se događa? Da nije ovo slučajno neka noćna mora u kojoj me ubija neki psihopat. Ako je tako, želim se probuditi prije nego on dođe. Papir na hladnjaku mi je privukao pažnju pa sam ga uzela. Poruka od Louisa.

Aurora i ja smo izašli van. Neće nas biti neko vrijeme. Za sada možeš raditi što god hoćeš. Nemoj se previše opuštati. Louis

Izdahnula sam od olakšanja jer ovo nije bila nikakva noćna mora i neće se pojaviti nikakav psihopat. Nadam se. Nasmiješila sam se dok sam ponovno čitala poruku. Izašao je s Aurorom. Ne mogu vjerovati da me je poslušao. Ponekad ga želim nalupati što je takav seronja, ali za sada ću se suzdržati. On je vani sa Aurorom i to mi je sada najvažnije. Barem ne zna da sam zaspala. To neka ostane samo za mene.

Okrenula sam se i vrisnula kada sam vidjela Willa kako stoji na vratima i zuri u mene. Srce mi je počelo mahnito udarati. On se namrštio i došao do mene.

„jesi li dobro? Nisam te mislio prestrašiti."

„dobro sam. Samo mi se nemoj više tako prikradati." Kada sam ga vidjela na vratima, pomislila sam da se moja nepostojeća noćna mora ostvaruje. Stvarno sam pukla.

„žao mi je. Vidio sam te ovdje i želio sam te doći pozdraviti."

„u redu je. Jesi li za doručak?"

„već sam jeo, ali mogu ti praviti društvo ako želiš." Nisam sigurna želim li to, ali teško mi ga je odbiti. Koji mi je vrag pa ga ne mogu odbiti? Jednostavno je savršen i ima seksi osmijeh, a takvi mi samo probleme rade. Jedan mi je već uništio život.

Nervozno sam si pravila kavu i pekla jaja, svjesna njegovog pogleda. Reci nešto. Ova šutnja je stvarno neugodna. Prije sam znala pričati s dečkima, ne znam što mi je sada. Sjela sam za stol i počela jesti dok mi je on počeo pričati o tome kako je stigao ovdje. Njegov tata je radio ovdje, ali je otišao u mirovinu pa ga je sin zamijenio. Nije želio raditi ovo jer je arhitekt, ali od nečega je morao živjeti. Barem imamo nešto zajedničko. Ni ja nisam htjela ovo raditi, a vidi me sada.

„znam kako ti je. Ni ja nisam mislila da ću raditi ovo, ali evo me tu sam."

„sviđa li ti se raditi ovdje?"

„u početku sam bila stvarno nervozna. Znam kakav je Louis šupak i..." zastala sam i lagano raširila svoje oči. Bravo, Poppy.

„ne brini se neću nikome reći." Nasmijao se i odmahnuo rukom.

„uglavnom, sa šefom još nisam našla zajednički jezik, ali Auroru obožavam."

„da, šef definitivno zna biti jako teška osoba, ali je stvarno dobar čovjek." Još uvijek nisam sigurna u to. Prema meni je i dalje bezobrazan kao i na početku. Nikako da nađemo zajednički jezik i prokleto mi zna dići živce. On je jedina osoba kojoj to uspije u pet minuta. Da obraća pozornost na Auroru ne bih ga morala toliko grditi.

Ustala sam se i oprala tanjur i šalicu, a onda se okrenula prema Willu. Stvarno je izgledao kao netko tko je sišao s naslovnice nekog časopisa. Tamna kosa i plave oči. Visok i širokih ramena. Definitivno je slamatelj ženskih srdaca i ima osmijeh od kojega gaćice padaju. Ali ja nisam spremna pustiti nekog u svoj život. Ne znam ni hoću li ikada biti spremna.

The Nanny /L.T./Where stories live. Discover now