The Nanny /L.T./

49. poglavlje

Louis

Nervozno sam hodao po dnevnom boravku dok sam jednim okom budno pazio na kuhinjska vrata koja sam toliko mrzio jer su me dijelila od moje žene. Poželio sam da u ovom trenutku mogu gledati kroz zidove samo kako bih vidio kako se Poppy osjeća zbog naglog dolaska njezinih roditelja. Iako ne trebam gledati kroz zidove da znam kako je ona iznenađena, ali isto toliko ljutita što su se pojavili ovdje. Znam da ju je Niall nagovarao da razgovaraju skupa s njima, ali sam siguran da se ona nije nadala kako će to biti odmah sada. Želio sam biti uz nju kako bih joj pružio podršku iako znam da oni trebaju trenutak nasamo. Ono što će saznati tamo, slomit će je. Nadam se da opet neće pobjeći od mene u samoću. Iako to ovog puta neću dozvoliti. Znam da ću joj ovog puta biti potreban.

„prestani se toliko šetati. Vrti mi se u glavi zbog tebe", rekla je Max tiho. Unatoč tome što je mene opomenula, ona se također ustala i počela se šetati po dnevnom boravku. Siguran sam da se i ona upravo osjeća kao ja. Oboje želimo razvaliti ona prokleta vrata samo kako bismo bili podrška našim boljim polovicama.

Krajičkom oka sam pazio i na svoju kćer koja se mirno igrala u kutu i koja nije znala što se oko nje odigrava. Iako je bila jako pametna, siguran sam da će uskoro shvatiti. Moja kćer me uvijek iznenadi koliko ona toga zna iako joj ponekada pokušavamo skrivati neke stvari od nje. Nema sumnje da je ista kao Poppy. Neizmjerno sam sretan što moja djevojčica ima majku kao što je Poppy.

„što se događa tamo?"

„ono što su Poppy i Niall čekali više od dvadeset godina. Istinu", rekao sam mirno. Max je samo kimnula glavom i počela gristi nokte. Grozna navika koju ima i Poppy kada je nervozna.

Snažan udarac me je prenuo iz misli i okrenuo sam se prema kuhinji. Max i ja smo zabrinuto zurili u vrata kada su se ona naglo otvorila. Diana nam je vikala da zovemo hitnu. Uzeo sam svoj mobitel i birao broj dok smo Max i ja hitali do kuhinje. Ugledao sam Nathana na podu i Nialla pokraj njega. Grčevito se držao za njega dok je pokušavao dozvati ga svijesti. Pogledao sam gore i pogledao svoju ženu kako izbezumljeno promatra svoga oca na podu. Na tren sam se izgubio u njezinom pogledu i poželio sam je zagrliti. Izgledala je tako maleno i krhko. Nepomično je stajala dok je zurila u Nathana.

Glas s druge strane mog mobitela me je trgnuo pa sam izdiktirao adresu i objasnio im o čemu je riječ. Obavijestili su me da dolaze za nešto više od deset minuta. Spremio sam mobitel i pošao svojoj ženi. Njoj sam sada najpotrebniji. Stao sam ispred nje i kada me je napokon pogledala, zadrhtao sam zbog boli koja se vidjela u njezinim očima. Brana joj je popustila pa je počela plakati. Snažno sam je zagrlio i držao je kako ne bi pala. Sva se tresla.

„moj tata, Louis. Što ako izgubim tatu?"

„nećeš, malena. Hitna je na putu. Nathan će biti dobro", govorio sam joj tiho. Pokušavao sam je utješiti, ali nisam mogao. Bio sam bespomoćan dok sam je gledao kako se raspada u mome naručju.

Niall je i dalje pokušavao dozvati Nathana svijesti i napokon je uspio. Nathan je na kratko otvorio svoje oči da bi ih isti tren zatvorio. Niall je stavio svoje prste na njegov vrat kako bi mu povjerio bilo pa je izdahnuo od olakšanja što je znak da ga je napipao. Uhvatio je Nathana za ruku dok mu je nešto tiho šaptao, samo za njegove uši.

Nekoliko trenutaka kasnije, došla je hitna. Niall im je objašnjavao što se dogodilo dok je išao za njima. Ušao je s njima u kola hitne pomoći, ali je zastao pa pogledao u Poppy koja se još uvijek držala za mene. Tišinom su se dogovorili kako je najbolje da Niall ide s njima. Niall je kimnuo glavom, a onda su se kola hitne pomoći udaljila.