57. poglavlje

1.4K 98 19
                                    

Žao mi je.

Opet iznova sam začula Louiev glas u svojoj glavi dok sam još uvijek zapanjeno i šokirano zurila u ono mjesto gdje su mome mužu stavili lisičine. Opet sam se iznova zapitala koji se vrag upravo dogodio. Alex je mrtav, a moj muž je optužen za njegovo ubojstvo. Da li se to stvarno dogodilo? Da li je istina da je Louis to stvarno učinio? Samo ne razumijem kako bi ga mogao naći. Policija ga do sada nije našla, ali izgleda da je Louis uspio.

Zbunjena sam. Zbunjena sam i stvarno prestrašena. Što će se sada dogoditi Louisu? Ako je on ubio Alexa, završit će u zatvoru. Ovi detektivi će se potruditi da ga zauvijek strpaju iza rešetaka. Aurora i ja ćemo onda ostati same. Kako ću ja živjeti bez svoga muža? Ovo se ne smije dogoditi. Ne smiju ga zatvoriti.

Moje bolno rame me je trgnulo iz misli pa sam se napokon vratila u surovu stvarnost. Pomaknula sam se s onog mjesta i zgrabila svoju torbicu i jaknu. Uletjela sam u kuhinju i taj potez je iznenadio mamu i Auroru. Obje su me zbunjeno gledale.

„što je bilo?"

„ispričat ću ti poslije. Možeš li biti malo s Aurorom?"

„naravno, dušo", rekla je polako. Još nešto je htjela reći, ali sam je brzo poljubila u obraz i izletjela iz kuće. Ušla sam u svoj auto i drhtavim ga rukama pokušavala upaliti. Na trenutak sam zastala, a onda sam duboko udahnula i pokušala još jednom. Ignorirala sam svoje bolno rame dok sam žurila u policijsku postaju. Putem sam zvala Nialla i tatu i u kratkim crtama sam im objasnila što se upravo dogodilo. Obećali su da ćemo se naći tamo.

Izletjela sam iz auta i pohitala sam prema postaji. Osvrtala sam se oko sebe kako bih vidjela svoga muža, ali ga nigdje nije bilo. Sigurna sam da su i njega odveli u onu hladnu sobu za ispitivanje kao i mene nedavno. Samo ga želim vidjeti. Samo ga želim zagrliti i reći kako će sve biti u redu. Ne vjerujem da je on učinio ovakvu gnjusnu stvar. Louis nikada ne bi mogao ubiti čovjeka.

Došla sam do recepcije kako bih se raspitala i Louisu, ali policajac za pultom me je ignorirao. Pričao je na telefon i smijao se nečemu što mu je netko s druge strane rekao. Bijesno sam lupkala prstima po pultu dok sam čekala za završi. Kratko je pogledao u mene, a potom je skrenuo pogled i nastavio razgovor. To me je toliko razbjesnilo da sam mu istrgnula telefon iz ruku i poklopila slušalicu. On je zapanjeno gledao u mene, a onda se namrštio. Bio je ljut. Jebe se meni što je on ljut. Samo želim vidjeti svoga muža.

„mogu vas zatvoriti zbog nepoštovanja, gospođo." Skoro sam mu opsovala, ali sam se nekako suzdržala. Ne želim sada da i mene zatvore. Treba mi informacija o Louisu.

„recite mi, molim vas, gdje je Louis Tomlinson."

„ispituju ga. Ne možete ga vidjeti", rekao je hladnokrvno i počeo se igrati s papirima. Snažno sam stisnula šaku dok sam ga promatrala. Bila sam spremna preskočiti jebeni pult samo kako bi me gledao dok pričam s idiotom.

„moram ga vidjeti. Pustite me tamo."

„jeste li mu vi odvjetnica?"

„nisam, ja sam mu žena."

„u tom slučaju, ne možete ga vidjeti." Nastavio je slagati glupe papire što je mene još više ljutilo. Mrzim policiju. Mrzim ih sve. Kako mogu biti tako hladnokrvni? Zatvorili su nevinog čovjeka i onda me još ne puštaju da vidim svoga muža. Jebeni idioti!

Skoro sam počela vikati na njega kada sam vidjela da mi se tata i Nialla približavaju. U očima su me zapekle suze pa sam uletjela u tatin zagrljaj. Snažno me je grlio dok su meni suze počele padati niz lice.

„uhićen je. Želim ga vidjeti, tata. Moram ga vidjeti."

„sredit ću ja to. Dobro?" upitao je blago. Odmaknuo me je od sebe i nježno me pogledao. Obrisao mi je suze. Niall me je zagrlio pa mi je govorio kako će ga tata i on izvući. Samo želim da uspiju i da mi vrate moga muža.

The Nanny /L.T./Where stories live. Discover now