The Nanny /L.T./

5. poglavlje

Jedna stvar mi nije jasna. Ovdje sam već pet dana, a još nisam upoznala Aurorinu mamu. Nitko je niti ne spominje. U cijeloj kući nema ni jedne slike cure za koju bih pretpostavila da je Aurorina mama. Mene je bilo previše neugodno pitati nekoga o njoj. Svi se ovdje ponašaju kao da ni ne postoji. Postala sam jako dobra prijateljica s Niallom i htjela sam njega nešto pitati o njoj, ali svaki puta odgodim ni sama ne znam zašto. Bojim se da bih rekla nešto krivo. Zato mi je bolje da šutim. Jedna stvar se ovdje promijenila samo ne znam koliko je to dobro. Louis je napokon primijetio svoju kćer. Još uvijek joj ne daje onoliko pažnje koliko njoj treba što mene posebno frustrira, ali je barem bolje nego kada sam prvi puta došla. Još uvijek mu je samo nogomet na pameti, kćer mu je tek druga ili možda treća. Nedavno sam čula da mu je došla neka djevojka. Nisam je vidjela, ali da jesam mislim da bih joj nos razbila. Bila sam bijesna zbog toga jer je onda odgodio provesti dan sa svojom kćeri. Ne moram niti reći koliko je Aurora bila tužna zbog toga. I ne moram reći koliko sam ja bila bijesna zbog toga.

Aurora za nešto više od mjesec dana kreće u školu. Nas dvije smo se odmah bacile u kupovinu svega što joj je potrebno za školu. To joj je bilo prvi puta u zadnjih nekoliko mjeseci otkako je izašla van iz ovog zatvora i ne mogu ni opisati njezinu sreću kada smo otišle u vožnju. Vidjeti nju tako sretnu je sve što sam željela. Naravno to i da je njezin otac napokon primijeti. I tu smo na dobrome putu. Louis je stvarno bio zabrinut kada smo išle van. Previše se plašio pustiti Auroru van jer nije želio da je novinari opsjedaju. Imali smo puno sreće i obavile smo kupovinu bez njih. Ovo je bilo prvi puta da je on ustvari pokazao zabrinutost za nju. I ja ne mogu biti sretnija zbog toga.

„dođi brzo da te upoznam s njome." Čula sam Aurorin glas pa sam se okrenula i vidjela kako mi prilazi s nekom ženom. Vidjela sam ja na puno slika s Louisem pa sam pretpostavila da mu je to mama. Aurora ju je uvukla u kuhinju pa su obje stale ispred mene. Aurora je imala širok osmijeh na licu.

„ovo je moja dadilja Po, bako." Svojim malenim prstićima je pokazivala prema meni. Nasmiješila sam joj se i pogledala u ženu koja me je zainteresirano gledala.

„ja sam Poppy, gospođo."

„Johannah, ja sam Louiseva mama. I molim te bez toga gospođo. Osjećam se staro."

„naravno, oprostite."

„čula sam puno toga o tebi. Ova mlada dama te samo hvali. I obožava te."

„i ja nju obožavam." Pogledala sam u Auroru i nasmiješila joj se. Johannah je bila stvarno draga i ljubazna, čista suprotnost njezina sina. On je uvijek bezobrazan i bahat. Ali nevjerojatno je koliko liče, imaju istu boju kose, ali Johannah ima zelene oči dok Louis ima plave. Moram priznati da imaju i isti osmijeh. Onaj rijetki koji vidim kod Louisa.

„ona mi čita priče prije spavanja, baš kao i ti, bako. I uči me pisati i čitati. Uskoro ću u školu."

„drago mi je, dušo, da ti pomaže. Zbog toga te još više cijenim, Poppy."

„hvala vam. Učinila bih sve za ovu mladu damu." Ona mi se odobravajuće nasmiješila. Kada sam je prvi puta vidjela na slici, mislila sam da kada je prvi puta upoznam da će biti kao Louis, ali sam se stvarno prevarila. S Louisem još uvijek imam par trzavica i to je sve zbog Aurore. Ne dopuštam mu da se ponaša bezobrazno i da je ignorira.

Začule smo zatvaranje vrata i ubrzo se na vratima kuhinje pojavio Louis. Sve tri nas je pogledao zbunjeno, a onda je njegov pogled zastao na njegovoj mami. Široko joj se nasmiješio što je meni izazvalo nekakav čudan osjećaj u stomaku. Koji vrag?

„nisam znao da ćeš doći, mama. Došao bih po tebe."

„htjela sam vas iznenaditi. Nedostajala mi je moja princeza, a i ti sine."