Devetnaest nijansi duge

6.

(AN: Novi nastavak je tu i situacija se još više i više zahuktava. Voljela bih kad biste mi ostavili komentare i koji glas da znam kako vam se sviđa radnja. Nadam se da ste imali ugodam tjedan. Ly)

Šetala sam obalom već nekih trideset minuta. Nisam bila u stanju ni za što drugo. Misli su mi daleko više zamršenije no što su bile prije susreta s Theom. Razumijem da je sve što govori potpuna i neopovrgavajuća istina. Ali razumijem i to da me on nema pravo optuživati na takav način. Nije ni on nevinašce. Znao je da igra na cesti ili pored nije pametna ideja. Zašto onda nije ništa rekao.

Kome ja lažem? On nije taj koji je trebao uhvatiti loptu.

Mobitel mi zapišti poznatom melodijom.

Nemoj misliti da je sve što se čini lažno neistina.

Istina.

Što li je to značilo? U mislima sam prošla sve događaje koji su se zbili u proteklih dvadeset i četiri sata te sam stala na onoj bakici koja nesuvislo brblja o najvišoj vikendici u okolici. Apsurdno. Zar da njoj vjerujem? Izvadila sam telefon i o tome prodiskutirala s Vivi. Djelomično se zabrinula jer je shvatila da imam čudne namjere, no ubrzo je počela spominjati da svi pričaju o brdašcu na koje se skrene nekoliko ulica dalje od nas. Ta njena loša osobina ne mogućnosti držanja jezika za zubima ovog mi je puta pomogla. Rekla je da se govori o jezivoj priči i smrti. Posebno je napomenula da se tamo nikako ne bih trebala pronaći. Uz duboko obećanje da neću skretati u taj kvart pustila me da prekinem razgovor.

Zapravo, baš ću to i učiniti. 

Pobogu, imam još tri mjeseca života, da nisam ušla u ovu akciju zasigurno bih ga i sama skončala prije. Pomisao na Molly i Josha do kraja mog života bila bi previše za mene.

Možda otkrijem i tko je osoba iza ekrana.

Uputila sam se na to brdašce i putem upitala tinejdžerski par znaju li oni nešto o dvadeset i prvom lipnju. Nisam trebala spominjati ni godinu, a već su svoj hipsterski stil prebacili u staložen i oprezan. Još jedan dokaz da duhovi prošlosti nikada nisu ishlapili iz života ovog dijela Savannaha.

Čim sam stigla na predio prašnjave asfaltirane ceste, prošlost prohujala s jezivim vjetrom utisnula mi se u kralježnicu.

Bila je to zasigurno ta kuća, morala je biti.

Jer je bila ista kao i ona polaroidna fotografija koja mi je jučer ispala iz novina. Kovana ograda kao u paklu. Prag na kojem je stajala ona žena sad je bio prazan i teško zamjetljiv jer se stapao sa sivilom ovog mjesta. Kao da tu nitko nije došao već godinama. Je li moguće?

Stojim nasred ulice i tragam za misterijima kakve sam do sada susretala samo u filmovima.

Nevjerojatno topao vjetar stezao mi je kožu. Pokušavao ju je učiniti što manjom kako bih se mogla sakriti. Čak me i on tjera odavde. Prišla sam bliže kako bih mogla promotriti ogradu. Pronašla sam zvonce, no žice koje bi se trebale spajati s plastičnim gumbom bile su otkinute. Kao da su iščupane nožem ili prerezane. Rukama sam primila tamne metalne strijele koje su služile kao rešetke i pokušala otvoriti na mjestu gdje se velika vrata spajaju. Shvatila sam da to nije moguće jer mi je posao uvelike otežavao veliki, crni lokot. Nisam luda da provaljujem u tuđe kuće, no ovdje su se zacijelo skrivali odgovori. Koža mi se ne bi tako naježila da ovdje nema ničega. Nešto neljudsko me ne bi tako plašlo.

"Ima li koga?" viknula sam gledajući u dvorište. Kuća je bila podosta udaljena od ograde, ali me to nije spriječilo da od mjesta gdje se ljeskalo sunce na prozorima vidim da se teška zavjesa za prozorom pomaknula.

Netko je ovdje. Prije sam rekla da se više ničega ne bojim, no od ovakvog prizora sledila sam se.

Vrata su se konačno otvorila kako bi iz kuće izašla žena smeđe kose skupljene u punđu koja je, sigurna sam, po godinama bila vrlo bliska mojim roditeljima. Neprimjetno sam bacila pogled na fotografiju i pokušala odgonetnuti ima li sličnosti između osobe na slici i nje. Nisam otkrila ništa jer je slika bila previše stara i neprofesionalna da bi se išta vidjelo. Izgledala je kao da je slikana u žurbi. Misteriozna žurba. Toga dana zacijelo se dogodilo nešto vrlo važno. Nešto loše. Nešto stravično. I nešto što je promijenilo tok događaja.