Devetnaest nijansi duge

23.

(AN: Vratila sam se! Oni su već i meni nedostajali! Imajte na umu da su ovi nastavci koji slijede poslijednji i da je sve od sada početak velikog finala. Sorry ako postoje greške, ali sam u žurbi. Voljela bih da mi kažete kako vam se sviđa ovaj nastavak! Ly)

Boja ljubičica

Još uvijek sam zurila prema van. Prozor mi više nije smetao. Ni sitnice kao što su zavjesa koja mi otežava gledanje. Ni patike koje imaju pogrešnu boju. Ni ova soba koja miriše po cimetu koji me nervira. Nije mi više smetala ni ova kuća puna uspomena. Ni kaktus na kuhinjskom prozoru koji se neprestano suši. A ni preokret mog razmišljanja kojeg sam se uvijek vješto trudila izbjeći. Za njega je kriv samo jedan dečko. Zaklela sam se da mi neće poremetiti planove. No napravio je kolaps svih mojih neopozivih tvrdnji. Okrenuo je moje emocije za svih tristo i šezdeset stupnjeva. Nikada nije odustajao od svog nauma. Sjećam se kako mi je jednom prilikom rekao da će se sve što sam do sada tvrdo smišljala raspasti u nekoliko sekundi. Imat ću želju za životom. I sve će se to desiti nenadano. Ni sat vremena prije neću predosjećati

Bio je u pravu.

"Molim te kreni od početka. Od nekakvog reda. Što se desilo?", Ruby je pričala preko slušalice. Uzbuđenost njezina glasa bila je toliko snažna da je izašla je iz mobitela i počela se penjati po zidovima i zavjesi kroz koju gledam.

"Upravo sam shvatila da želim. Želim živjeti, Ruby. Ne želim umrijeti."

"Ti si ozbiljna?" glasno je rekla u slušalicu. S njene strane čuo se težak zvuk. Nešto je razbila. "K vragu i telefon. Lexi, jesi li ozbiljna?"

Izgleda da jesam. Uz ovakve ljude koje imam, konačno sam shvatila sreću. Tako nešto nikada ne bih mogla napustiti. Želim čim prije vidjeti kakva će biti Theova reakcija. Ovo je planirao i moram priznati da ima prokleto pravo sa svime što je ikada rekao. Ne znam kako to izvede, ali mu planovi uvijek upale.

"Najozbiljnija."

"Dušo moja. Tako mi je neopisivo drago. Znači li to da prihvaćaš eksperimentalno?"

"Trebalo bi značiti."

***

Prošla su oko tri sata nakon što su se svi razišli. Posljednja je ostala Vivi koja se ponudila da nam pomogne pospremiti. Glatko i pristojno sam ju odbila govoreći joj da je trenutno ona gost. Uostalom, dovoljno sam stara i sposobna da sama pospremim kuhinju. Kao što sam se snalazila proteklih tjedana, tako ću i sada.

"Da čujem, u čemu je kvaka?" Theo mi je prišao noseći posljednju zdjelu izvana.

"Kako misliš?" namrštim obrve.

"Cijeli se dan smješkaš i nekako si..." Odmahuje glavom. "Ne znam, drukčija si."

Kako je shvatio da je nešto posrijedi? Čak ni Vivi, koja me zna od trenutka kad sam se rodila, nije ništa vidjela. A on, koji je proveo sa mnom samo nekoliko tjedana, već vidi da se nešto događa. Pripisat ću to njegovu temperamentu i mogućnosti koju sam shvatila maloprije - da dobije sve što poželi ako se dovoljno potrudi.

"Nema kvake, Theo", nasmijem se gledajući ga. "Takva sam kako se i
osjećam."

"A zašto se tako osjećaš?" nakrivio je glavu izvivši trepavice. "Uostalom, nije ni bitno. Glavno je da si sretna. Slušaj, ostalo je još sedam zadataka plus istina. Ako nisi preumorna možemo baciti pogled na to i dogovoriti se kako da ih čim prije riješimo."

Sierra je imala pravo. Te emocije nekako su se ušuljale kroz pukotine obećanja koja sam neprestano davala samoj sebi. Stalno sam to ponavljala i ponavljala. Zaokupljena time nisam ni shvatila što zapravo radim. Došlo je tako nezamijetno i tiho. Kao šuljanje na prstima. Jedina je razlika ta što ja ne znam hoću li doći do cilja ili ne. Ne želim izgubiti sve što sam do sada gradila s Theom. Čim je on tu, ja imam svoju mirnu luku. Zato se slažem da trebamo napraviti detaljan plan lova na anonimca i ubojicu nakon kojeg ću prihvatiti liječenje. Hoću. I ozdravit ću. U to moramo uklopiti i listu zadataka koje moramo ispuniti. Bilo bi sramota da to sada ne napravimo. Tako je malo ostalo. Znam da je sada Theov prvotni cilj ostvaren, ali ako liječenje ne uspije želim da me po nečemu pamti. Tako će biti manje bolno. Ionako ne mogu vratiti osjećaje koji su se zbili nepozvani. Treba ih samo dobro uklopiti u sliku.