Devetnaest nijansi duge

18.

(AN: Znaaam da današnji nastavak nije nešto posebno, ali jednostavno se morao dogoditi. Neke stvari sam morala riješiti kroz ovo. Obećavam da će sljedećeg puta biti više drame i napetosti, ali danas sam morala opisati neke likove na ovaj način. Ne odustajte od nas, svašta vam još spremamo. Ostavite neki komentar ili glas da znam što mislite o svemu. Nadam se da ste imali ugodan tjedan. Ly)

Narančasta, neonsko žuta

Često razmišljam o tome na što ću posljednje pomisliti. Kad budućnost ishlapi. Što će mi krajnja točka moga uma poslati. Onda kada u iskrama moga tijela ne bude više ničega. Kad se nebo zatamni. Kada će se dani izredati, noći spustiti i sunce zaći. Onoga dana kad mi više ni mjesec, koji je još uvijek ovdje, neće osvjetljavati put. Nečije ime ili rečenica po kojoj ću ostati zapamćena. Koju ću ja pamtiti i odnjeti u najskrivenije kutke galaksija.

Sjedila sam na terasi. Nakon nekoliko kišnih dana sunce se opet vratilo na posao. Pijesak je još uvijek bio vlažan i lijepio se za bosa stopala. Trebala sam se vratiti. No nisam. Bilo bi suludo sumnjati u to da me nešto snažno drži ovdje i ne planira olabaviti stisak. Pa je odluka da nikome ništa ne kažem o planu odlaska bila dobra.

Nakon što sam Theu slomila srce, nisam ga uopće vidjela. A iskreno, ne bih ni htjela. Predosjećam da bi bio vrlo zao prema meni nakon onoga što sam mu priredila. No ipak, čak i da mu kasnije objasnim, jednostavno ne bi razumio. Ovako je bolje. Ako je cijena koju moram podnijeti za njegov život ta da ga držim podalje od sebe, pristajem. Bez razmišljanja pristajem. To je u redu. Na mnogo, mnogo načina.

Već pola sata čekala sam Vivianu koja mi je obećala da će me odvesti na gradski sajam. Biti će to nešto slično danima grada. Kao što većinom svako mjesto za koje znam ima višednevnu proslavu zbog svog crkvenog zaštitnika, rođendana osobe po kojoj je mjesto dobilo ime ili datuma stvaranja mjesta. Sajam u Savannahu obično se svake godine održava početkom kolovoza pa je tako i ove. Vivianina kćer Isabell pozvala me da dođem jer me već nekoliko dana želi upoznati sa svojim petogodišnjim sinom Tobyjem. Upoznale smo se u srijedu kad sam plačući došla na Vivianina vrata i ispričala joj da sam se posvađala s Theom. Nisam rekla ni kako ni zašto ni uz pomoć koga. Samo me primila k sebi i snažno zagrlila. Nije ništa pitala. Kao da točno zna što trebam. Ubrzo nakon toga stigla je i Isabell. Ispričala mi je kako se borila za sina koji je, na kraju sudske parnice, ipak pripao njoj. Nekoliko puta je nazvala Tobyjevog oca smećem i tri puta ga maratonski opsovala, no na kraju mi se zaista svidjela.

"Lexi, čuješ li me?" ispred sebe sam vidjela Vivianu kako me zamišljeno gleda i čeka da ju doživim. Debeljuškasta je to žena smeđih očiju i kose boje meda. Točnije, nije ni plava ni žuta, nego ona boja koja vuče na smeđu pa ima samo plave pramenove.

"Hej, Vivi", prešla sam nekoliko stepenica i zagrlila ju. Grli kao moja mama. Nije ni čudo što su bile vrlo bliske.

"Idemo?"

"Može", na silu sam se nasmješila iako mi nije bilo do toga. Theo i Faruq jedini su mi u glavi ovih dana pa zbog toga nisam pretjerano raspoložena. K vragu, nisam uopće.

Sjele smo u njezin auto i odvezle se u središte grada koje je preinakom organizatora postalo neprepoznatljivo. To više nisu bili oni sivi zidovi betonskih zgrada koje okružuju trg. Plahte i lampice koje su se dizale iznad naših glava u raznim bojama bile su pravi pokazatelj da se nešto događa. Spajale su se sa svih strana i pokušavale nam odvući pozornost. To me podsjetilo na Thea i njegovu listu zadataka. Račun je već sigurno bačen ili potrgan od njegove ljutnje. Gotovo sam sigurna da ga je spalio. I ja bih to napravila.

Najgora sam osoba na svijetu. Zaslužujem sve što mi je rekao.

Zaslužujem i gore.

"Lexi!" netko se zaletio u mene i čvrsto me zagrlio. Bila je to Isabell kojoj je licem paradirao nezaboravan osmijeh. Onakav kakav nose filmske zvijezde kad poziraju nakon izlaska filma na kojem su naporno radile. Nosila je crnu haljinu na kojoj su bili posuti cvjetovi boje maslina. Prekrivala joj je noge sve do gležnjeva. "Jedva sam čekala da te vidim!"