Devetnaest nijansi duge

9.

(AN: Hoće li milijarda puta isto toliko isprika biti dovoljna? Ne. Ali imam opravdanja hahah. Razlog zbog kojeg je nastavak toliko kasnio bio je sam wattpad. Meni jedinoj, od svih ostalih, sjetio se štekati ovaj vikend. I još sam jučer objavila i obavjestio me da jesam i sad sam prije nekoliko minuta vidjela da nisam. Za ovaj moj propust dobit ćete još jedan nastavak za Božić, da se ispričam. A sad bacite okice na nastavak i recite mi u komentarima kako vam se sviđa. Ly)

Plava i Sunčana

Čovjek bi pomislio da će djevojka s bolesti srca biti u svom toplom krevetu već u deset sati navečer. Zbog zdravlja. I ostalih pomoćnih sredstava. No ja sam se tek sada probudila jer sam spavala svega dva sata. Zaključno, zašto sam zaspala već u osam sati navečer? Doći ćemo do toga.

Od razgovora s Theom prošlo je nekoliko dana. Kako je danas subota, odlučio me odvesti na ispunjavanje dva zadatka. U međuvremenu, koliko sam se god trudila, nisam uspjela napraviti ništa. Nisam saznala ništa o misterioznoj ženi bez obzira na broj prelistanih novina na tavanu. Nisam dala ime mački niti provjerila tko je bio na Mollyinom grobu prije mene. Nisam dobila tragove o tome tko je Istina. Nisam čak ni znala kuda me Theo vodi niti zašto se trebam spremiti danas da na cilj stignemo sutra. Upravo tako. Rekao je da ćemo krenuti danas, a iza ponoći stići na određeno mjesto. Jučer me samo došao obavijestiti da moram biti spremna kasno u noć oko deset sati jer je smislio nešto što nitko do sada nije.

Moram priznati da sam još uvijek u čudu zbog njegove nagle promjene odnosa prema meni i tu mi zaista nešto žešće smrdi. Isprva je bilo čudno kako je kasnije on mene molio da se ne naljutim, a dan prije toga napao me svim oružjem koje mornarica Georgije posjeduje. Priliku ću mu dati samo u ime prijateljstva koje smo nekada imali. A u ime opreza ću odustati od bivanja uključenom u njegov novi plan koliko mi nešto počinje biti sumnjivo.

Moje razmišljanje je prekinulo tiho kucanje na prednja vrata. Duboko sam udahnula prije otvaranja jer sam znala da me tamo čeka Theo kojeg ću morati razočarati svakim novim zadatkom.

"Lexi, spremna za početak pozivitnog razmišljanja?" rekao je pun entuzijazma. Bio je obliven pozitivnom energijom koja je prštala iz njegovog neumornog lica.

K vragu.

"Theo", zajaukala sam. On tu meni skače od sreće što uopće nije spavao kako bi mogli krenuti na meni nepoznato mjesto puno strašnih prizora? Rekla sam mu da pričeka da popijem tablete. Za to vrijeme stavio je ključeve od automobila u zdjelu nakon čega mi je sinula ideja koju sam brzo odbacila. On ima automobil, što je dobro, ali loše je to što je on Theodore Henderson kojeg nikako ne mogu uvući u tako nešto.

Onda me lupilo. Stavio je ključeve u zdjelu ispod koje se krije misteriozni polaroid. K vragu. Sada se samo mogu nadati da tamo neće njuškati.

No nije.

Nakon što sam obula patike pod Theovom bukvicom da ću inače pasti i završiti u bolnici, ušli smo u automobil i krenuli. Jedino što sam zamjetila bile su hrpe fascikla na stražnjim sjedištima. Shvatio je da sam ih vidjela pa se samo namrštio.

"Tatini fascikli za posao", nije mu bilo drago, "kao da nema svoj auto za to."

Meni nije smetalo. Doduše bilo mi je drago što je onoga dana sa mnom podijelio sve što ga tišti. Vjerujem da mu je teško. Josh ima svako pravo biti ogorčen, ali prema meni, na Thea se ne mora ljutiti i ponašati se prema njemu kao da ga nije dostojan. Ja sam zeznula. Ja sam kriva. Ako želi iskaliti bijes, ja sam prava osoba za to. Ne znam ni sama kako su se odjednom prema Theu javili ovako zaštitnički osjećaji. Kako bih prestala misliti na to, pogledala sam kroz prozor. Oblaci su se gomilali. Izgledali su kao ostaci nekadašnje Lexi. One koja želi živjeti. Okrenuvši se prema svom suputniku, vidjela sam da se smije, izgledao je vraški sretno što me na ovo uspio nagovoriti.