Devetnaest nijansi duge

20.

(AN: Opet okrugla brojka! Kao što sam rekla, danas su munje i gromovi. Želim brrrdo vaših mišljenja na ovo. Neću vas puno zadržavati. Nadam se da ste imali divan tjedan. Ja jesam, usprkos svemu. Volim vas. Ly)

Stajala sam usred šume s dokumentom koji mi je dopustio napraviti jedan ogroman korak u traženju istine. Isto tako dao mi je ništa. Iako su mi oči pune suza zbog saznanja da je ova istraga pala u ponor zla, moram dobro razmisliti trebam li se petljati s anonimcem ili sve to skupa predati policiji. Oni će znati što i kako treba učiniti. Sve će biti riješeno na pravi način. Ali opet,  kad je policija zadnji put nekome pomogla? Možda će samo odbaciti moj slučaj kao što su ga i prije šesnaest godina. Ne znam što da radim. U zbrci sam i ne vidim joj kraja.

"Saberi se, Lexi", zapovijedim si. No tako si nisam pomogla. Samo sam gomilala negativne emocije zbog prisiljavanja. Sjedila sam u čučnju kraj kućice i rukama maknula kosu s lica. "Saberi se."

Ponovno sam pogledala dokumente u namjeri da proučim sve još jednom. Prezime Grey još je uvijek tamo stajalo. Anonimac mi je napisao da moram ponovno pogledati na tavanu. Donjela sam dva zaključka. Ako tamo odem, to neće biti zbog nekog pišljivog plašljivca iza ekrana. Biti će to isključivo zbog Molly i istine koju joj dugujem. Druga stvar je ozbiljnija. Moram se provući kroz vojsku stražara Hendersonove kuće da odem na tavan. Kladim se da je Eric tragove istine dobro sakrio u pukotinama svoga doma. Svaki ih ima. Istina mi to neće reći, no pametnija sam. Moram se samo kasno večeras ušuljati kroz terasu kojom me je Theo vodio i otići na tavan.

Pronjuškam, pronađem potrebno i imam trag.

***

Jedanaest i pedeset u noći. Kuća Hendersonovih.

Čekala sam da se dnevni čuvari izmjene kako bi kroz noć ostala samo ona dvojica koji stoje ispred glavnog ulaza i garaže. Svjetla u kući već davno su se pogasila. Svi su uvučeni u tople krevete i ugodnost sna.

Prije nekoliko tjedana bojala bih se napraviti svaki pokret, no nakon onoga danas, sve je ishlapilo. Nema straha. Imam želju i volju. Ponajviše želim anonimcu dokazati da mogu. Kroz posljednjih nekoliko poruka učinilo mi se da me mora tjerati da ponađem istinu. Zapostavila sam ono zbog čega sam došla. Priznajem, anonimac me tjerao do određene granice. Onda sam slomila srce Theu. Nakon toga svaka moja misao pripada pronalaženju istine. Ne posjeduje me. Neće mi govoriti što da radim.

Svoja sam.

I sama odlučujem o svome životu.

A trenutno provaljujem u kuću dečka čije sam srce rastavila na dijeliće.

Straža se izmijenila i moj je plan započeo. Više nema nikoga s obalne strane dvorišta. Taj jedan, koji je bio, krenuo je u kuću. Provjera je dakle gotova. Može krenuti akcija.

Otrčala sam sve do doma, gdje sam kroz dvorište skrenula prema plaži i pijeskom se vratila sve do kuće Hendersonovih. Nakon što sam prošla gustiš i puteljak, stepenicama sam se oprezno popela na balkon i zaobišla spavaće sobe. Ni u jednoj svjetlo nije bilo upaljeno, ali sam se za svaki slučaj sagnula kako mi netko ne bi vidio sjenu koju pravi mjesec. Došavši do prednjeg balkona ugledala sam prozorska vrata s drvenim daskama koje su držale staklo. Obgrlila sam kvaku sa svih pet prstiju i pokušala otvoriti.

Bilo je zaključano.

Naravno. Nisu ludi. Nakon onog incidenta sa služavkom koja me lovila i viješću da je Faruq pretučen, ni najjači u Savannahu ne zaboravljaju se zaključati. Ne događaju se takve stvari svaki dan. Ima ih samo kada se ja vratim. Onda se događaju nesreće i na pustoj cesti kojom nitko nikada ne prolazi.