Kod Davida

2.4K 114 0
                                    

David P.O.V

   " Evo obuci ovo " rekao sam joj. " Hvala ti, ali onda je tebi hladno " rekla je tiho ali dovoljno da je čujem. " Ma nije, hoćemo li ići?Izgleda kao da će kiša " rekao sam joj a ona je samo klimnula glavom i blago se osmehnula. Ustao sam i pružio joj ruku. Kada je prihvatila moju ruku kroz celo moje telo su prošli trnci koje ne mogu opisati. Lagano smo šetali i uživali u tišini. Tada sam skrenuo pogled na njeno lice i osetio se srećno što mogu da joj pravim društvo i što je odlučila da može da mi veruje.         " Hvala ti što si me sasluša, mnogo mi je značilo." rekla je ona prekidajući tišinu. " Hej, nemaš za šta da mi se zahvaljuješ. Ako ti bude nešto trebalo slobodno možeš da pitaš " odgovorio sam joj i stvarno sam tako mislio. Ova devojka je u meni budila ono što ono što ni jedna druga nije, želju da volim i budem voljen.

Ubrzo smo stigli do kuće i nešto u meni je govorilo da ne treba da je ostavljam samu večeras. " Slušaj ako hoćeš možeš večeras spavati kod mene, izgleda da će biti nevreme " rekao sam joj u nadi da će prihvatiti. " Kao prijateljica naravno " morao sam da dodam jer me pogledala kao da će me ubiti. " Ne želim da smetam, šta će pomisliti tvoji roditelji " odgovorila mi je tihim glasom da sam je jedva čuo. " Ne brini za njih, oni su veoma otvorenog uma. Ionako imamo slobodnih soba " i dalje sam pokušavao da je nagovoriim da pođe sa mnom jer znam da se neke cure boje kad je nevreme i grmljavina. " Jesi siguran da neću smetati " pitala me već glasnije nego malopre. " Ma nećeš navikli su da dovodim devojke kući " rekao sam i tek tada shvatio šta sam rekao. Došlo mi je da sam sebi opalim šamar jer ko zna šta će sad pomisliti o meni.

Sara P.O.V

" Ma nećeš navikli su da dovodim devojke kući " rekao mi je a ja nisam znala šta da mislim u tom trenutku. U meni je sve govorili da odem sa njim, da bih bila luda kada bih odbila ali ovo zadnje što mi je rekao nekako me spustilo na zemlju. " Nisam tako mislio " odmah je počeo da govori ali nisam mu baš verovala. Momak izgleda kao on sigurno je imao dosta devojaka i ja ne želim biti još jedna od tih.  " Slušaj ja nisam kao devojke sa kojima si bio." rekla sam mu i on je odmah klimnulo glavom. " Ja to znam i zato želim da te upoznam bolje " brzo je dodao već polagano menjajući moje mišljenje. " NIkad mi ne bi palo na pamet da te iskoristim " i promenio je moje mišljene. " Ok idemo kod tebe, ali moraju biti odvojene sobe " upozorila sam ga " ili ja odlazim ". Klimnuo je u znak da je shvatio i polako me povukao da krenemo. Njegova kuća je bila preko puta moje pa smo uskoro bili pred vratima. Mene je bilo strah kako će njegova mama reagovati i on je to primetio. " Ne brini, neće biti toliko strašno. Svidećeti se moja mama " smirivao me i nekako mu je uspevalo.

Pozvonio je i uskoro se pred vratima pojavila nasmešena žena srednjih godina. " Davide sine gde si dosad zabrinula sam se." zabrinuto mu je rekla i njen pogled je bio usmeren na njega da mene nije  ni primetila. " Mama večeras ćemo imati gosta, ako nije problem " nagovestio je i pokazao glavom na mene. " Oh naravno da nije. Ko je mlada dama, Davide?" pitala ga je. " Ja sam Sara Harvey, živim preko puta gospođo " predstavila sam se. Tada se sklonila sa vrata puštajući nas u kuću. Nakon što sam bacila pogled primetila sam da je kuća veoma sređena. " Imate veoma lepu kuću gospođo " rekla sam joj. " Oh zovi me Greta, osećam se staro kada kažeš gospođo " nasmešeno mi je rekla. Već sam bila opuštenije jer je Greta bila veoma fina žena. " Pa ja idem urediti sobu, a ti Davide ponudi Saru sa sokom " rekla mu je i pogledala u njega. Tada je otišla na sprat a David je otišao u kuhinju. Ja sam malo razgledala po kući i onda sam ugledala Davidovu sliku. Bio je dete ali njegove oči bih videla i u mraku. " Doneo sam ti sok " rekao je i pružio mi čašu koju sam prihvatila. " Baš si bio slatko dete " iznela sam mu mišljenje i pogledala ga. " A šta sad nisam sladak? " upitao me i pogledao nekako zbunjeno sa svojim plavim očima. Nisam znala šta da mu odgovorim totalno me uhvatio nespremnu. "Pa naravno da jesi, nisam ništa o tome rekla. Komentarisala sam sliku " totalno izgubljeno sam rekla nadajući se da neće postavljati više pitanja. " Ajde neka ti bude ovaj put ali se sledeći nećeš lako izvući" rekao je i nasmejao se. " Spremna je soba " izjavila je njegova mama nakon što nam se pridružila. " Hvala vam nadam se da nisam napravila pometnju " zahvalila sam se ali više na tome što je došla i prekinula šta god se dešavalo između mene i Davida. " Mnogo sam umorna ako možete da mi pokažete sobu " tiho sam pitala čekajući da mi neko da potvrdan odgovor. " Idemo na sprat, ja ću te odvesti " javio se David i pokazao mi rukom da pođem gore. " Laku noć Greta " rekla sam Davidovoj mami i krenula uz stepenice.

Uskoro se pored mene našao David. " Pa šta misliš " pitao me i ja sam ga začuđeno pogledala čekajući da naznaku na šta misli. " O mojoj mami " nastavio je kad je video da ga gledam kao da je duh. " A pa Greta je divna žena. Mnogo je opuštena " odgovorila sam mu iskreno šta sam mislila. " Pa ovde ćeš spavati " pokazao mi je na vrata i otvorio ih kao i uvek što uradi. Svaki put me sve više iznenađuje i to pozitivno. Ušla sam u sobu koja je izgleda bila ženska sudeći po boji zidova i svemu ostalom. " Davide da li ova soba pripada nekome " okrenula sam se ka njemu i njegov osmeh je izbledeo. " Pripadala je mojoj sestri Irini " rekao mi je i jednostavno otišao. Njegov izraz lica je govorio da ne treba o tome  ništa da ga pitam i odlučila sam upravo da ga ne pitam jer znam kako je meni bilo. Na krevetu sam ugledala pidžamu koju je verovatno ostavila Greta pa sam je uzela i presvukla se. Legla sam u krevet ali nisam mogla razmišljati znajući da je David u sobi preko puta mene. Ustala sam iz kreveta i krenula do njega. Kada sam se našla ispred njegovih vrata počela sam da se predomišljam ali sam ipak otvorila  vrata i videla Davida kako leži na krevetu i to bez majice. " Izvini " je bilo sve što sam rekla pre nego što sam zatvorila vrata. Otišla sam u svoju sobu ali su se vrata iza mene odmah otvorila i na David je ušao. " Nemaš za šta da se izvinjavaš " ušao je u sobu i seo na krevet do mene. Digla sam se u sedeći položaj jer je ova situacija to zahtevala. 

Šta će David ispričati Sari saznajte u sledećem nastavku..

On je lek za moju dušuМесто, где живут истории. Откройте их для себя