Untitled Part 33

1.8K 101 12
                                    

Marko P.O.V

Nije prošlo ni par trenutaka pre nego što se začulo zvono. Otišao sam da otvorim vrata i video sam zadihanog i zabrinutog Davida. " Gde je Sara, šta nije u redu?" brzo je upitao ali nije sačekao odgovor već je otrčao uz stepenice putem do Sarine sobe. Uletio je unutra zatvarajući vrata za sobom.  Shvatio sam da nemam šta da radim ovde te sam pokupio jaknu i napustio kuću. 

David P.O.V

Pre nego što je Marko i završio rečenicu ja sam bio na vratima trčeći ka Sari. Uplašen šta se desilo nisam ni obraćao pažnju na auto koje je išlo u susret meni. Bilo mi je važno samo da što pre dođem do moje Sare. Pozvonio sam na vrata jer su bila zaključana i Marko je ubrzo otvorio. "Gde je, šta nije uredu?" upitao sam ga ali nisam čekao odgovor već sam se uputio ka njenoj sobi. Uletio sam unutra kao furija i video Saru kako kvasi jastuk suzama. Zatvorio sam vrata i prišao joj. " Šta nije uredu?" blago sam upitao i zadobio njen pogled. Podigla se u sedeći položaj i tek sam sad primetio njeno crveno lice, od plača. " Malena nemoj plakati " pokušao sam da je utešim.

Sara P.O.V

" Malena nemoj plakati " pokušao je da me uteši ali sad ni jedna reč ne bi mogla da popravi glupost koju sam napravila. " Povredila sam ih. Nisam htela Davida, stvarno nisam. Nikad ih više neću videti " plakala sam dok je on obavio svoje ruke oko mene. " Nije tako, videćeš da će već sutra doći kod tebe, oni te vole. Ipak si ti njihova sestra " govorio mi je ali nisam bila tako ubeđena u to. " Hajde pokušaj spavati sad, sutra ćemo razgovarati " pokrio sam je i ugasio svetlo. Ubrzo smo zaspali, zagrljeni i zaljubljeni. 

David je brzo zaspao ali ja nisam mogla. Celu noć sam pokušavala da zatvorim oči i kad uspem stvori mi se slika Daniela i Maria od pre par sati. Nisam mogla verovati ni sama šta sam rekla. Posmatrala sam Davida i njegovo spokojno lice dok spava. Ne znam kako je nakon svega uspeo da ostane jak i nasmejan a nije imao lak život. Nisam mogla više da ležim pa sam ustala, obukla se i odlučila prošetati po vazduhu da razbistrim um pre nego što se pojavim pred njima. 

Nesvesno sam hodajući otišla na groblje. Odlučila sam posetiti majku možda mi da neki savet. Približila sam se i sela sam pored mame. " Hej mama, izvini što nisam dugo dolazila ali u mom životu je i dalje haos kojem ne vidim izlaza. Da si ti tu rekla bi mi šta da radim, kako da se izvučem bez da ikoga povredim. "  govorila sam kroz suze nadajući se nekom odgovoru. " Zašto moram biti tako jebeno glupa pa da kažem tako nešto. Trebaš mi mama, mnogo mi trebaju tvoji zagrljaji i tople reči koje si samo ti mogla reći. Pojavi se kao prošli put, mama ja ne vidim izlaz sem jednog. Uzmi me sebi mila moja majko, spoji nas ponovo. Za mene nema ništa više na ovom svetu, oni mi neće oprostiti tako lako. " sad sam već jecala polako gubeći vazduh. Odjednom se zamračilo pred očima i sve je postalo tako lako. 

Ugledala sam belu svetlost i tada se pojavila. " Mama " veselo sam rekla. " Jesi li došla po mene?" upitala sam je i dalje gledajući u nju. " Tvoje vreme još nije došlo, mila. Treba da uradiš dosta velikih stvari za sebe kao i za sve oko sebe.  Poslušaj svoju majku Sara, vrati se i pokušaj da kažeš ono što osećaš. Nikad ne treba da se bojiš sebe i svojih osećanja ljubavi moja. Kada pomisliš da je kraj da više ništa nema tu za tebe seti se mojih reči i nastavi dalje. Oni će da ti oproste, oni te Sara vole. Oni su tvoja braća. Znam da sam te držala dalje od Nika ali pokušaj sa njim. On je tvoj otac. Probudi se mila " rekla mi je. " Mama ako se probudim ti ćeš otići a ja to ne želim. Hoću da budem sa tobom, trebaš mi." govorila sam kroz suze. " Malena ja nikad neću otići, uvek sam tu. " rekla je i nestala.

Čula sam glas, zabrinut glas kako uzvikuje moje ime i pokušava da me probudi. Pokušavam da otvorim oči ali mi ne uspeva. Kao da postoji nešto što sprečava moje kapke da puste mesečevu svetlost u moje oči, kao da mama pokušava da mi kaže da se moram potruditi ako želim da ostanem i pokažem svima velike stvari koje ih očekuju. Trudim se i napokon otvaram oči i vidim ispred sebe njih.

Koga je Sara videla kad se probudila, saznajte u sledećem nastavku. Želim da kažem da nisam mogla pre pisati nastavak jer sam se spremala za prijemni i da će od sada nastavak biti svake nedelje. Nadam se da vam se sviđa priča. <3

On je lek za moju dušuWhere stories live. Discover now