Untitled Part 51

3.3K 99 24
                                    

Hodnikom se proširio bolan krik i ja sam brže potrčala da bih videla doktore kako zadržavaju moju sestru. " Marta " viknula sam i potrčala prema njoj. Nisam znala šta da joj kažem, bolelo me ali sigurno ne kao nju. " Marta, smiri se molim te. " pokušala sam nekako da je smirim ali bez uspeha. " Sara nema je, moje mame više nema. Šta ja da radim bez nje, kako da živim nakon njenog odlaska? " vikala je te je pala na kolena. " Zašto si je uzeo, Bože zašto si uzeo jedinu osobu u moom životu? " vikala je gledajući nekud u daljinu a ja nisam znala kako da joj pomognem. " Malena nisi sama, imaš mene tatu svi smo uz tebe " rekla sam joj. Ona me samo pogledala i ustala sa poda. 

" Ne ne ne i ne. Ne trebate mi vi, ni ti ni takozvani otac. Meni treba ona,treba mi moja majka. " rekla je i otrčala. Ja sam stajala kao ukopana njenim rečima. Bolele su me, ali znam da je nju bolelo više i da to ne misli. Uzela sam telefon i okrenula Markov broj. " Sara šta se desilo, kakko je " pitao je zabrinuto. " Sad je više ništa ne boli, ništa je ne može povrediti. Nema je Marko nema je više. Otišla mi je mama, Marko trebaš mi dođi " sad sam već plakala. " Dolazim ljubavi. " je sve što sam čula pre nego se veza prekinula. Sedela sam na klupi vani i razmišljala o vremenu kad sam bila srećno dete bez problema i boli, bezbrižno dete bez ikakve ideje kako svet može da bude okrutan. 

Flashback

Vani je bilo nevreme i čula se jaka grmljevina, a ja kao i svako dete sam počela da vrištim. Istog momenta se u sobi stvorila mama. Sama njena pojava mi je ulivala neki osećaj sigurnosti, spokoja kao da ništa na ovom svetu ne može da mi se desi. " Smiri se malena, tu sam. " rekla je ono što bi uvek rekla kad zagrmi ali meni su te reči bile dovoljne da grmljavina nestane. Prišla mi je i sela pored mene. " Ne boj se mama je tu i neću dozvoliti da nešto povredi moju malu princezicu. Ne zaboravi Sara ja sam uvek tu, samo treba da me pozoveš i ja ću doći gde god da budem " rekla je i počela da mi peva uspavanku. Nije prošlo mnogo a moje oči su se zatvorile i sanjala sam predivan san, jer sam znala da će mama biti tu kad se probudim i tako je i bilo. 

End of flashback

" Mama čuješ li me, evo trebam te, zovem te a tebe nema, ne čuješ me. Nikad više i nećeš. " plakala sam a onda sam osetila nečije ruke oko sebe. Znala sam da je to MArko. Nisam podigla glavu, samo sam je naslonila na njegovo rame i puštala da suze padaju po njegovoj majici. " Ššš ljubavi, proći će. " rekao je dok me mazio po kosi. Dan je tako prošao da nisam ni primetila. Ljudi su se skupili, govorili da im je žao ali ja nisam opet mogla prolaziti kroz to. Moram opet da sahranim majku, samo ovaj put će biti zapravo i zauvek. Ja sam trebala da održim poslednji govor, ali nisam znala da ću imati snage za to. " Hajde Sara, idi lezi odmori. Sutra je naporan dan. " rekao mi je tata. Ustala sam i popela se u svoju sobu, koja je bila ista kao i pre. 

Zatvorila sam oči i zaspala kao da nemam nikakve brige. Nadala sam se da će mi mama doći reći šta da radim, ali nje ovaj put nije bilo. " Sara probudi se " čujem glas ali ne želim da otvorim oči. " Budna sam " mrzovoljno promumljam i ustanem. Obučem crnu haljinu i pustim kosu. Izašla sam iz sobe kad sam se spremila i videla sam da svi čekaju. " IDemo " rekla sam i izašla prva. Tata je grlio Martu pokušavajuči da joj pruži podršku. Vožnja je prošla u užasnoj tišini, niko nije znao šta da kaže. Čuli su se samo Martini jecaji, ja nisam više imala snage da plačem. Auto e stalo i videla sam mesto gde sam provela dosta vremena plačući za majkom. 

Sahrana je prošla kao u magli i došao je red da ja kažem par reči. " Napisala sam i previše puta šta da kažem ali sad se sve to čini previše. Neću vam govoriti kakva je mama bila jer svi znate da je bila najbolja žena, dobar prijatelj i pre svega divna majka. Kad sam bila dete plašila sam se grmljavine i ona je uvek dolazila sa istom rečenicom :" Ne boj se, tu sam, uvek ću biti uz tebe ". Ta rečenica je meni uvek davala snagu jer sam znala da će se ona uvek pojaviti kad zagrmi. Iako je otišla neće prestajati da se pojavljuje, jer ona je majka nikad ne ostavlja svoju decu. Marta, mama ne bi volela da te vidi kako plačeš i odustaješ od života. Njene reči su bile da pazim na tebe, da budem tu kad se ovo desi i koliko god ti pokušavala da me odgurneš znaj da nećeš uspeti. " rekla sam. U daljini, pored jednog drveta videla sam je kako mi se smeši, kako odobrava sve ovo što sam rekla, mahnula mi je i otišla. To je bio njen poslednji pozdrav. 

" Vidimo se mama " dodala sam i stala sam pored Marte. Ona me zagrlila i naslonila glavu na moje rame. " Ne brini malena, ja sam tu " rekla sam joj tiho i uputila sam joj blagi osmeh. Kad se sve završilo već je bila noć i svi smo otišli kod nas kući. 

2 godine posle

Sedim u amfiteatru pored Marka i Mie, svi idemo na isti medicinu. Ja i Marko smo zajedno i tako će biti zauvek. " Ljudi ajmo negde posle, u neki provod " rekla je Mia. " Mia hoće te Mario pustiti " zezao je Marko. Njih dvoje su sada nerazdvojni, najlepši par koji poznajem, naravno posle mene i Marka. " Pa naravno da ide i on " odgovorila mu je. Daniel je pronašao sebe u Nikovoj firmi, sad je on šef. Nik je odlučio da je vreme da se penzioniše i sad putuje po svetu sa Natalie. " Predavanje je završeno, možete ići " rekla je profesorka i izašla. " Gde ćemo " pitala sam ih. " Mislili smo da odemo do New Yorka " rekli su i tad nam se pridružio Mario. Ušli smo u auto i odvezli se u novu avanturu. 

Nakon svega lošeg u životu sigurno mora doći nešto dobro inače se on nikad neće završiti . Kad sam mislila da umirem pojavile su se osobe koje su me oživele. Shvatila sam da je život sam po sebi najjednostavnija i najkomplikovanija stvar koju svi moraju proći i na kraju puta osečaju olakšanje ali moj kraj još nije ni počeo. Moj spas je ustvari ležao u ovom momku, momku mojih snova. On je na kraju i bio lek za moju dušu, baš ono što mi je trebalo da se vratim. 


Kraj.. nadam se da vam se sviđa. Hvala svima koji su čitali :D

On je lek za moju dušuWhere stories live. Discover now