Porodična večera

2K 100 10
                                    

Sara P.o.v

" Uvek i zauvek " ponovila sam za Danijelom još jače ih grleći. Sreća koju sam osetila u tom trenutku mi je bila strana ali mi se mnogo dopala. Tada je Mario ustao i pružio ruku i nama. " Idemo sad, Dan znaš da će se tata ljutiti ovih dana smo  bili kod Sare a nismo ga posetili " rekao je Mario. " Idem i ja sa vama " glasnije sam rekla a oni su me samo pogledali. " Fino od tebe, nadam se da ćeš jednom prihvatiti njega kao oca. On to želi više nego išta " rekao je Daniel gledajući u mene očekujući neku reakciju.

" Ne znam, ne mogu ništa obećati sem da ću pokušati. Vi ne razumete kako je meni " tužno sam rekla i otišla ispred njih. Njih dvojica su se stvorila pored mene iste sekunde. " Upravu si, ne razmemo kako ti je jer nismo prošli kroz to. Znam samo da osoba koja prođe kroz to može prebroditi sve. Ti si Sara najjača i najhrabrija osoba koju poznajem. Znam da ne možeš preći preko toga što se desilo ali nam dozvoli da budemo u stvarima koje će se desiti. I meni, i Mariu a i našem ocu. " rekao je Daniel izazivajući suze u mojim očima. Trepnula sam par puta da ih oteram jer ne želim da me stalno gledaju kako plačem. 

Ušli smo u auto i vozili se ka hotelu gde je bio Nik, moj otac. Ovo je prvi put da sam o njemu mislila kao o svom ocu i prijalo mi je. Ispred nas se prikazivala slika hotela i na svima se videlo da se plaše Nikove reakcije jer nas nije bilo dva dana. " Pa to je to, spremni za galamu?" kroz šalu je upitao Mario i uhvatio me za ruku vodeći me pored sebe. Dok sam lagano hodala osećala sam trnce kako prolaze mojim telom. Sve troje smo se zaustavili ispred vrata od Nikove sobe sve dok Daniel nije skupio  hrabrost da otvori vrata. " Jesu li došli jeste li ih našli?" čula se galama koja je dolazila od Nika a onda se i on pojavio. Kad nas je ugledao izgledao je kao da mu je laknulo. 

" Pa dobro jeste li vi normalni? Dva dana se niste javili, nisam znao gde ste, da li ste živi? Kako ste mogli to da uradite?" derao se tako glasno da mislim da je celi hotel čuo. " Tata ovo je moja krivica " rekla sam i njegov izraz lica je postao blag a u očima su se pojavile suze. " Ja sam ih zamolila da ostanu kod mene dva dana dok ne prođe godišnjica smrti moje majke. Nisam mogla biti sama a oni su bili ljubazni i ostali sa mnom. " rekla sam a on me i dalje gledao. Napravio je korak ka meni i privukao me u zagrljaj. " Kćeri moja lepa. Koliko sam samo čekao da iz tvojih usta čujem kako mi govorio tata. " rekao je i tek tada sam postala svesna da sam ga nazvala ocem.

" Razmišljala sam tokom ova dva dana i odlučila da pokušam da živim normalnim životom, koliko to mogu. " rekla sam mu. Osetila sam veliko olakšanje izgovarajući ove reči da sam sama osetila neku toplinu koja se širi vazduhom. " Sa vama ću pričati kasnije, kao da niste imali telefone da se javiti. Sram vas bilo!" viknuo je Nik na njih. " A sad idemo večerati, ja sam gladan. " pokazao nam je na već pripremljen sto. " Napokon da mogu jesti nešto fino i da nije brza hrana " rekao je Mario. " I gde ste bili ova dva dana deco " upitao je Nik gledajući svakog od nas. 

" Pa išli smo svuda i pripremali smo prostor za Sarin 18-ti koji je za dva dana. To mora da bude proslava na nivou " rekao je ponovo Mario. "Nema potrebe, stvarno nemam toliki krug prijatelja koje bih pozvala. " odgovorila sam. " Oh pa zvaćemo sve iz razreda. Svi mi se čine dobri, bar koliko sam ih upoznao za ova tri dana u školi. Oče mogu li prestati odlaziti u školu " rekao je Mario na šta smo se ja i Daniel nasmejali. " E buraz dugo si izdržao " rekao je Dan kroz smeh vadeći 10 dolara pružajući ih Niku. " Izgleda da si pobedio. Ovaj neće moći više da ide u školu. " rekao je Dan i kroz smeh. " Jeste se vas dvojica kladili da neću izdržati. Koliko dana ste predvideli?" pokušao je da zvuči ljuto ali mu nije uspelo pa se nasmejao. " Pa tata je rekao da nećeš duže od tri dana a ja sam ti dao samo jedan " odgovorio je Daniel na šta smo se opet svi smejali. 

" Pa ja bih hteo da nazdravim " rekao je Nik podižući času. " Ovo je prva večera koju provodim sa svom svojom decom i to ovog starca čini srećnim. Mnogo vam hvala što ste svi tu, pogotvo tebi Sara što si odlučila dati šansu da nešto promenim u tvom životu. Znam da do sad nisam bio tu ali sad kad sam došao ja ne idem. To ti obećavam kćeri. " rekao je Nik sa veslim glasom. " Živeli deco i da provedemo mnogo večera zajedno. Svi " dovršio je svoj govor i seo. " Htela bih ja da kažem nešto. " rekla sam čekajući njihovo odobravanje a onda je Nik klimnuo glavom u znak potvrde. " Meni je stvarno drago što sam ovde sa vama. Biće mi potrebno malo vremena da se priviknem na vas i vaše, kako da kažem, navike i ponašanje. Moj otac, čovek s kojim sam odrasla uvek je bio ozbiljan i nije se mnogo smejao. Meni je pojam porodice novi i nadam se da ću uspeti da se uklopim sa vama. Hvala vam što ste odlučili da me potražite nakon toliko godina. " rekla sam nekako tužnim glasom. " Neka ovo bude samo jedna u nizu naših porodičnih večera " rekao je Mario. " Ali da se služi dobra hrana " nastavio je svoju rečenicu i nasmejao nas je sve. 

Tada sam počela da razmišljam o vremenu pre nego što su svi oni došli u moj život, Marko, David, moja porodica.. Kako je sve bilo sivo i isto svaki dan sam trpela poglede žaljenje jer nemam nikoga. Setila sam se i maminih reči da će on biti moj lek. Šta ako je moj otac osoba koja će me izvući iz ove kolotečine u koju sam upala? Ako su MArio i Daniel potrebni da bih ponovo bila srećna i namejana? Šta ako se David pojavio u mom životu da bih ja spoznala ljubav koja nije vezana za porodicu? A Marko, način na koji me gleda i način na koji utiče na mene. Drugačije je od uticaja Davida. KAd sam s Davidom osećam toplinu, svetlost, smirenost ljubav a kad sam s Markom osećam strast uzbuđenje avanturu i pomalo opasnosti.

Šta mislite šta je Sari potrebno, ljubav i smiren život ili ljubav s malo uzbuđenja i strasti.. Nadam se da će vam se svideti.

On je lek za moju dušuWhere stories live. Discover now