" Sara " čula sam kako me neko doziva i kad sam se okrenula videla sam Marka kako mi se približava. " Žao mi je zbog jutros, stvarno sam morao otići " pravdao se ali stvarno nije bilo potrebe za tim. " Ma nema ti za šta biti žao, razumem " odmah sam mu odgovorila. " Nego, jel imaš ti auto?" upitala sam ga i on mi je klimnuo glavom u znak potvrde. " Pa da li bi mogao da mi ga pozajmiš, treba da obavim nešto?" zamolila sam ga. " Pa ne mogu da ti ga pozajmim jer i meni treba ali mogu da te povezem " rekao je i pristala sam jer sam trebala da obiđem dosta hotela. Odlučila sam pronaći NIka i saznati istinu kakva god ona bila.
" Pa gde smo se uputili?" ljubazno me upitao Marko sa osmehom na licu. " Do hotela Royal " kratko ću ja te sam nastavila gledati kroz prozor zaokupljena razmišljanjem da li ću od Nika čuti još gomilu laži il će biti izuzetak i reći mi istinu. " Pa zašto idemo u hotel, imaš veoma lepu kuću?" prekinuo me u razmišljanju i bilo mi je drago jer sam volela slušati kad priča jer ima smirujući glas za razliku od Davida, koji ima dubok glas koji ti uliva sigurnost.
" Postoji osoba koju moram pronaći a duguje mi par odgovora, a po slikama koje sam videla zaključila sam da ima novca a Royal je najskuplji hotel kod nas " obrazložila sam mu zašto baš taj hotel a on me znatiželjno pogledao. " Moj otac je verovatno tamo i verujem da me očekuje " nastavila sam i on je ponovo vratio put na cestu. " Pa stigli smo " pokazao mi je na predivni hotel. " Hoćeš li da te sačekam u slučaju da ne bude tu?" pitao me čekajući moj odgovor. Iako sam htela da ostane nisam ga mogla zadržavati jer je i on imao obaveza. " Ma neka imaš ti i svojih obaveza " odgovorila sam mu i zatvorila vrata. Tada sam čula otvaranje tih istih vrata i okrenula sam se. " Pa onda da te sačekam, jer su moje obaveze malo dosadne. Ovako ću bar biti u tvom društvu " viknuo je i poklonila sam mu veliki osmeh jer mi je bilo drago.
" Idem samo da se parkiram, sačekaj me tu " kratko je rekao, zatvorio vrata i odvezao se na parking. Uskoro je nasmejan dotrčao do mene. " Pa idemo li pronaći ga?" pitao me i otvorio mi je vrata ovog otmenog hotela. Krenuli smo lagano do recepcije da ih pitamo da li se ovde nalazi Nik. " Dobar dan, možete li nam reći da li ovde odseda gospodin Nikolas Doyle?" obratila sam se ženi sa recepcije i zadobila čudan pogled od Marka. Nisam se obazirala na to već sam čekala da recepcionarka proveri. "Da, ovde je odseo je u sobi 207." potvrdno je odgovorila i laknulo mi je. " Možete li mu javiti da je Sara došla i da siđe " upitala sam je i dobila pozitivan odgovor. " Pa izgleda da je moj posao završen " javio se Marka na kojeg sam i zaboravila jer sam bila nervozna zbog susreta. " Hvala ti, mnogo si mi pomogao. Trebalo bi mi bar 1h da dođem ovamo " zagrlila sam ga i osećaj je bio neopisiv. Kad sam ga pustila mahnuo mi je i otišao.
Neko je tada stavio ruku na moje rame i momentalno sam se okrenula. " Drago mi je što si odlučila doći " poklonio mi je smešak. " Nekako sam morala jer me zanima istina koju nema ko da mi ispriča pa ti je bolje da me ne lažeš kao ostali " sigurno sam mu rekla i sela na udobni kauč hotela. " Rećiću ti sve što te zanima, ali prvo da znaš da ja nisam znao za tebe jer da jesam došao bih ranije " seo je do mene. " Mama mi je rekla da ti ne verujem ali ja jednostavno nemam izbora jer niko sem tebe ne zna šta se dešavalo " rekla sam mu i privukla njegov pogled. " Tvoja mama i ja smo se voleli, ali kako ti ja Maria verovatno rekla, već sam imao dva sina i porodicu koja me treba. Odlučio sam otići bez oproštaja ali sam se nakon nekog vremena pokajao i pokušao je pronaći. Nakon dugog traganja i pronašao je ali je ona već bila srećno udata i imala je tebe. Nikad nisam ni posumnjao da bi ti mogla biti moje dete." tužno je pričao i ne znam zašto ali sam mu verovala sve jednu izgovorenu reč. " Kako si ipak saznao istinu?" znatiželjno sam ga pitala.
" Nakon smrti tvoje majke primio sam poziv od Marie. Javila mi je vest koja me potpuno uništila jer se nisam oprostio sa njom i to mi je bilo teško. Odlučio sam otići na sahranu na kojoj sam te video i tada sam shvatio. Ti si bila preslikana ja, kad sam bio dete." što je više govorio sve sam mu više verovala. " Od tada sam pazio na tebe iz daljine, nisam mogao samo tako doći jer sam i dalje imao svoju porodicu." tu je malo zastao. " Zašto si me onda odlučio pronaći?" pitala sam ga sve više zainteresovana. Tada su mi u misli došle majčine reči da ne verujem Niku jer će me slagati dok progovori, ali i tetinih reči da mama nije znala istinu. " Prošle godine je Mario, tvoj brat pronašao tvoju sliku i pitao me o tome. Tada sam ih skupio, njih dvojicu i rekao im istinu i oni su želeli da te upoznaju i tako sad nas dvoje sedimo ovde " završio je sa pričanjem. " Da li su oni ovde " pitala sam ga jer sam želala da upoznam svoju braću. " Ne ali dolaze večeras, hteli su da pričaju s tobom u slučaju da ti ne pristaneš na razgovor sa mnom " odgovorio mi je. " Pa moram sada da idem, moram dobro razmisliti o svemu. Ako budem htela pronaćiću te ali molim te da me ne tražiš " rekla sam mu i krenula. " Drago mi je što si došla " rekao je i pustio mi ruku. Otišla sam i krenula pešačiti kući.
Kakvu odluku će doneti, da li će pozvati Nika, da li će upoznati brata saznajte u sledećem nastavku..
YOU ARE READING
On je lek za moju dušu
RomanceFlashback Sve je pocelo kada je mene i moju sestru majka vozila kući sa časova klavira. "Sara, vrati mi to, moje je" rekla sam sestri. "Smirite se vas dve" rekla nam je majka. To je bilo poslednje sto sam čula. Nakon te veceri moj život se promenio...