Porodica

2.1K 109 0
                                    

" Da to je ona, Mia " odgovorila sam mu nakon čega se njegov izraz lica promenio. Ustao je i prišao Mii a mi smo ga začuđeno gledali. " Pa ti si odrasla, kao da je juče bilo kad si se rodila " zaprepastio me sa tim ali sam odlučila ne postavljati pitanja. " Pa red je da jedemo, napokon " pokazao nam je da sednemo za sto. Pomakla sam stolicu i sela za sto na kojem je bilo svega, od salate do raznih kolača. 

" Pa Mia, koji si ti razred?" upitao je Daniel i pogledao je. " Ja idem u 3, što znači da sam sa Sarom " odgovorila mu je gledajući u Maria. U njenom pogledu sam videla da joj se Mario sviđa. " Oh Mia i Mario će ići sa nama " nasmešeno sam gledala u nju i primetila sam taj sjaj u njenim očima. " Ovo je veoma fino " rekla sam završavajući sa jelom. " Ja moram ići kući " rekla sam i ustala od stola. "Odvešće te Daniel da ne ideš sama " rekao je Nik i prilazeći mi. " Nadam se da ću te uskoro videti " rekao je i zagrlio me. Ovaj postupak me iznenadio pa sam nepomično stajala. " Idem i ja sa vama, mama će se zabrinuti " prekinula nas je Mia ustajući sa stolice. " Idem i ja sa vama " brzo je ustao Mario dolazeći do nas. " Vidimo se Nik " rekla sam i primetila sam smešak na njegovom licu. 

" Mi ćemo večeras ostati kod Sare oče " viknuo je Mario izlazeći iz sobe ostavljajući mene zbunjenu. Izašli smo za njim. " Kako misliš ostaćete kod mene?" upitala sam ga. " A to, pa to je samo paravan nisam dugo bio vani pa ću večeras malo izaći " odgovorio mi je na šta ga je Daniel pogledao kao da će ga ubiti. " Ma kakav izlazak ideš u školu " naredio mu je. " Ma daj Dan, nisi fer moram malo izaći. Možete i vi sa mnom, nećemo dugo ostati " pokušavao je da ga ubedi i na njegovom izrazu se videlo da mu uspeva. " Možeš ići, ali samo ako i Sara pristane " rekao je gledajući u mene. Tada je Mario pogledao u mene i napravio puppy face na šta ja nisam mogla odoliti. " Okej ali nećemo dugo " rekla sam nakon čega me Mario zagrlio i zavrtio. " Hvala ti, hvala ti najbolja si " govorio je kroz smeh. "Znam da sam najbolja, ali možeš li sada da me spustiš " upitala sam ga jer mi se vrtilo koliko se okretao.

Daniel i Mia su se smijali našem ponašanju koje je priličilo deci od 5 godina. Bilo je detinjasto, ali ja to nisam pre doživela pa mi nije smetalo. Mario me spustio pa smo se pridružili Danielu i Mii. Daniel i dalje nije pričao sa mnom i to mi je teško padalo. " Koliko će on još biti ljut na mene?" podigla sam se na prste i šapnula Mariu. " Nije ljut već razočaran, toliko se radovao što će upoznati sestru i kada te video na mostu uplašio se da će te izgubiti. Uskoro će ga proći ne brini " rekao je i meni je bilo teško zbog toga. Nisam htela da ga povredim a upravo to sam uradila. " Kako možeš biti siguran da će ga proći?" upitala sam ga. " To je Daniel, on ne može biti dugo ljut pogotovo ne na tebe " sigurno je rekao nakon čega mi je bilo malo lakše. " Popričaj sa njim " rekao mi je i pokazao na njega. " Možda kasnije, sad nisam spremna " odgovorila sam mu. Uskoro smo došli do auta i Mario je otvorio vrata da uđemo unutra. Prvo smo Miu morali da odvezemo kući a onda smo trebali ići u klub. Nisam htela da idem ali kada sam videla koliko se Mariu ide nisam mogla da ga razočaram.

" Ovo je moja kuća, tu stani " rekla je Mia pokazujući na svoju kuću. Daniel se polako zaustavio i nas dve smo izašle iz auta. " Sačekajte me brzo ću " rekla sam im zatvarajući vrata. Morala sam otići do teta Maria. Mia je pozvonila jer nije imala običaj nositi ključeve sa sobom. Kada su se vrata otvorila ispred je stajala nasmejana teta Maria. " Napokon, htela sam zvati policiju " ljutito je rekla Mii kada je ugledala mene. " Sara dušo i ti si tu, kako si?" majčinski me upitala. " Dobro sam, samo sam svratila da vas pozdravim. Čekaju me pa moram ići doću sutra do vas pa ćemo pričati "rekla sam joj zagrlivši je pre odlaska. " Dođi kad god hoćeš, za tebe je uvek otvoreno " rekla mi je nakon čega sam otišla. Došla sam do auta gde su me nestrpljivo čekala moja braća. Bože, kako čudno zvuči i pomisliti to. Ja imam porodicu, pa koliko je to sreća da neko dobije drugu priliku za život, da na kraju tunela ugleda svetlo? Ušla sam unutra sva srećna i ispunjena zbog toga. " Gde ima dobar klub?" upitao me Mario nestrpljivo dok se Daniel uključivao u saobraćaj. Malo sam razmišljala i onda sam se setila da smo Mia i ja išle pre nekoliko u Mystic. " Ima Mystic nedaleko odavde " rekla sam i objasnila mu kako da dođe do njega.

Uskoro smo se našli pred klubom i Mariov izraz lica je bio neopisiv. Ovaj dečko stvarno voli izlaziti. Na tu pomisao sam se nasmejala nakon čega sam zadobila začuđujuće poglede od njih dvojice. Stali smo u red koji nije bio dugačak jer je radni dan pa smo ubrzo došli do čuvara. Samo nas je pustio unutra. "Drži se jednog od nas dvojice " naredio mi je Daniel.

Iako smo se upoznali pre samo 2 dana, njih dvojica se ponašaju tako zaštitnički prema meni. Do pre samo par dana mislila sam da nemam nikoga i da sam jedinica a sad imam pravu porodicu. Imam dva starija brata koja me gledaju kao da sam komad stakla koji se u svakom času može slomiti. Koliko god mi prijalo što me paze, nisu morali da me gledaju kao lutku koja će u svakom času da se prepolovi na dva dela. 

Šta vi mislite, kako će Sara da se uklopi u svu tu priču, da li će Daniel prestati da je gleda kao osobu koja u svakom trenutko može učiniti sve? Saznajte u nastavcima. :


On je lek za moju dušuWhere stories live. Discover now