46PART

744 52 1
                                    

*Harry*

"Juriš!", Theo dotakne Ar te krene bežati od nje. Smeju se i jure po pesku. Izgledaju baš srećni zajedno.

Idalje mi je krivo što sam je na onaj način uvredio. Kako sam uopšte mogao zamisliti da me je zaboravila sa nekim i stvorila porodicu.

'To si ti uradio.', javi se glas u meni. Ne nisam, ja ne želim da imam porodicu. Ne porodicu u kojoj ona nije moja žena. Otklučam telefon te se na ekranu pojavi slika Karla i mene kada je on još bio beba.

Volim ga jako i nikada ne bi dopustio da odrasta bez roditelja

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Volim ga jako i nikada ne bi dopustio da odrasta bez roditelja. To jedini razlog zašto sam još uvake veren.
Kada je Ar otišla za Ameriku, ostao sam sam. Prestao sam da izlazim, da se viđam sa bandom čak sam i moje roditelje i sestre zapostavio. Tako je bilo jedno godinu dana.
Des je došao jedno jutro u moj stan i krenuo da ga bukvalno ruši. Vikao je i drao se na mene da je samo čudo što policija nije došla. I jedino što sam zapamtio jeste njegove reči pre nego je izašao iz stana.

"Veri Kendall ili nećeš dočekati da vidiš Gemmu i Oliviu"

Da, znam čudno! I jeste.
Otac koji tako ubeđuje svog sina da se veri nekom devojkom za koju nikada nije ni čuo ni video. Šta sam drugo mogao da uradim nego da ga poslušam. Otišao sam do njega te me je on odveo kod njegovog prijatelja u kuću kako bi ju upoznao. 

Prvo put kada sam je ugledao izgledala  je slatko ali kada je progovorila sve se srušilo. Bila je jeko umišljena, prava tatina mezimica. Ispunjavao joj je sve što je  želela što i danas radi. Od tada smo se krenuli sve češće viđati na silu. Dešavalo se da me Des bukvalno izvlači iz kupatila kako bi je vodio u skupe i one otmene restorane i plaćao joj razne krpice.

To je tako išlo godinu dana, kada se ona pojavila na mojim vratima sa nekim papirima. Ispostavilo se da je trudna.
Da, možete me sada mrzeti i imate prava. I sam sebe krivim što se to desilo. Bila je to samo jedna noć, samo jedna prokleta noć. Bili smo pijani jer smo bili kod njene drugarice na žurci. Zaneli smo se i jednostavno se desilo.
Ali vreme i greške ne mogu vratiti niti popraviti. Posle devet meseci rodio se moj mali anđeo moje prvo dete. Stvar je u tome što je ja nisam verio. Nikada joj nisam ni dao taj prsten. Ali od prvog dana ona je prozvana za moju verenicu. Moj otac kao i njen prisiljavali su me da je oženim ali jednostavno nisam hteo. Upravo zbog toga dete je dobilo moje prezime takođe ja sam mu i odredio ime.
Možda niste shvatili ali dao sam mu ime po Ar. Karolina- izbacio sam poslednja tri slova i zamenio zadnja dva te dobio Karlo. To je bio jedini dokaz da je nikada nisam prestao voleti. Svaki put kada bi izgovorio njegovo ime setio bih se nje.

A sada... Sada ne znam šta dalje? Ostaviti sina sa majkom koja baš ni ne mari toliko za vlastito dete i otići za pravom ljubavlju ili pak ostati sa porodicom i gledati kako cela moja mladost i ljubav odlazi daleko od mene kidajući me na delove.

Spustim telefon te zaglim jedan od jastuka sa kreveta. Svi su se nekuda razbežali. Nedelja je popodne i svi odmaraju. Ar i Theo su na plaži dok ih Louis posmatra sa terase.

Posebna [H. S. Fiction]Where stories live. Discover now