Chapter 24

589 57 0
                                    

Devojke u pocetku nisu primetile da se na dva metara od nas odvija svadja cijoj sam ja razlog.Pokusavala sam sebe da ubedim da mozda ja i nisam razlog svadji.Ali,naravno,Aurora se potrudila da saznam ne samo ja,vec i svi ostali koji su stajali oko nas,da sam ja krivac.

"Odakle ti pravo?!",Aurora je pricala dovoljno glasno,kao da zeli da je ne u ovom hodniku,vec i u celoj skoli svi cuju.

Dzejms je,za razliku od nje,tiho pricao.Ne,saputao je.Sa moje tacke gledista,pokusavao je da smiri situaciju.Niko od nas nije mogao da cuje sta joj je rekao,ali ju je umirilo.

Bar na trenutak.
Dok nije ugledala mene.

"Sta je ona",pokazala je rukom u mom pravcu,"radila sa tobom?!",nastavila je da vice.

Dzejms ju je smireno pogledao.Ruku je stavio na njenu podlakticu i pokazao joj glavom ka izlazu iz skole."Ne ovde",procedio je.

Elara nas je pogledala sve,zadrzavsi pogled na meni.Dzo,Iva i Rouz su se razmenile strahovite poglede.Vratila sam pogled na Auroru.
Imala sam utisak da je uzivala u paznji koju je izazvala histerisanjem,a ne da je se pribojavala.

Kao da zna sta radi.
Sigurno sledi upecatljiv zavrsetak.

Razmisljala sam neko vreme o tome.Sta bi to moglo biti?Moze da se napravi zrtvom u ovoj svadji,mogla bi da uveri sve u ono sto ona zeli.

"Ne!Ne zelim!",istrgla je ruku i prostrelila ga pogledom."Ne zelim vise da te slusam!"

Dzo je pogledala Elaru."Neces se umesati?"

Elara ju je zbunjeno pogledala."Zasto bih?"

"Pa...Brat ti je.A,svi znamo kakva je zapravo Aurora.",slegnula je ramenima.

Elara ju je pogledala i odmahnula glavom."Ne interesuje me to.Ne mesam se u njihove stvari"

Pogledala sam Ivu koja je pogledom pratila svadju."Mislis da sam ja razlog?",pogledom sam pokazala ka Dzejmsu i Aurori.

"Iskreno?",pogledala me je i ocekivala moj odgovor.Klimnula sam glavom."Da"

Tuzno sam pogledala ka njima."Aliii...",brzo je pocela,"Aurora je svejedno previse...",zastala je trazeci pravu rec,"...Naporna.Pre ili kasnije,oni bi raskinuli".

Pogledala sam je i nisam znala sta bih joj rekla.Dzejmsova i Aurorina rasprava,prekinuta je zbog zvona.Dzejms je,pre nego sto je usao u ucionicu,uputio joj jedan zastrasujuci pogled.

Ovo je ozbiljno.
Stvarno ozbiljno.

Aurora je pogledom ispratila njegovu priliku koja je ulazila u ucionicu,a onda pogledom naletela na mene.Trudila se da mi nista ne kaze.Iako sam primetila da je na trenutak zamalo posustala.Jedan pogled,preteci pogled,mi je bio upucen od strane nje.Sledila sam se.Brzo sam skrenula pogled ka devojkama,koje su to primetile.

Samo zelim da pobegnem odavde.
Samo da pobegnem.

Krenula sam ka ucionici,osetivsi da su i devojke iza mene.

Zelela sam da se smestim u poslednju klupu i ako bih usput mogla da propadnem kroz zemlju,bila bih zahvalna.Skrivala sam lice od nezeljenih pogleda.Spustila sam se na stolicu,jedva docekavsi.Cas istorije je poceo.

Bar ce na 45 minuta ucenici zaboraviti na scenu ispred ucionice.

Pogledom sam trazila Dzejmsa.Kada sam ga ugledala u poslednjoj klupi,tacno tri reda od mene,primetila sam da je zamisljen.Pogled mu je bio prikovan negde na podu,a nastavu nije pratio.

Sigurno ga je svadja mnogo potresla.

Nastavnik je nastavio da razglaba o nekoj dosadnoj lekciji,sto je i mene nagnalo da odlutam.Razmisljala sam o njima.O Dzejmsu.O Aurori.O tome kako sam im unistila vezu.

Mozda to i nije tako lose.
Aurora je sve,samo ne prava devojka za Dzejmsa...
Zar ne?

Upravo uhvativsi sebe kako razmisljam na taj nacin,zaledila sam se.

Ko sam ja da raspravljam o tome da li su oni pravi par ili nisu?
O Boze...
To me se uopste ne tice.

Razmisljala sam par sekundi o tim recima u svojoj glavi.Posle nekog vremena,javio mi se glasic.
Piskav,tihi glasic koji je govorio:
"Osecas nesto prema Dzejmsu.Zato te i zanima,a i tice te se.Ti si i razlog njihovih svadja".

Te reci su me zaprepastile.Ispustila sam jedno glasno Ahh.
Nisam ni primetila da je u ucionici vladala tisina,verovatno zbog toga sto sam odlutala u mislilma dok je nastavnik objasnjavao zadatak.
Ceo razred se okrenuo prema meni.Kolektivno su svi gledali u mene,kao da sam ja cudni naucni zadatak koji treba resiti.Usred tolike privucene paznje,spustila sam se sto sam nize mogla niz stolicu,sakrivsi lice iza kose.Svi su polako,usporeno okretali glavu nazad ka nastavniku,koji za divno cudo,nije primetio da sam odlutala.
Jedva sam docekala kraj casa.Kada se zvono oglasilo,ustala sam i sto sam brze mogla,pokupila sam knjige i spakovala ih.Ubacila sam ih u torbu i osmotrila ucionicu.Bila je i dalje puna.

Brzo sam istrcala napolje,zeljna cistog vazduha i mesta gde ne bih imala uslove da se blamiram.Uputila sam se ka toaletu koji je kada sam ja stigla,bio prazan.Usla sam u jednu od kabina i zakljucala se.

Jedino sto sam zelela u tom trenutku je da budem sama.
Nisam htela da pricam ni sa kim.
Jedino sto bih zelela je da sve bude normalno.Jer...Nije vazno gde sam ja,nevolje me prate.Bilo gde da sam...Tu su.

Obrisala sam suze koje jos uvek nisu skliznule niz lice.Oci su mi bile pune suza,ali sam ih preduhitrila.

Necu plakati.

Otvorila san vrata kabine i bacila pogled na toalet.Kada sam se uverila da nema nikoga,izasla sam.Stala sam ispred velikog ogledala i posmatrala svoj odraz u ogledalu.Umila sam se.Obrisala sam lice,otklanjajuci poslednje dokaze da sam zaplakala.

Od mog dolaska,nista me nije potreslo toliko da bih plakala,pa nece ni ovo.

Uzela sam torbu i izasla.Sada je bio veliki odmor.Koracala sam ka trpezariji,gledajuci u pod.Nisam se usudila da podignem pogled.Nisam bila u mogucnosti da se suocim sa svim tim pogledima.
Radoznalim pogledima.Pogledi koji su isli u paketu zajedno sa ogovaranjem.
Kada sam napokon stigla do trpezarije,ubrzala sam korak ka svom stolu.Bez razmisljanja sam sela na svoje mesto,pa tek onda pogledala svoje prijateljice.

"Dobro si?",Rouz me je zabrinuto pogledala.

Par sekundi mi je trebalo da dodjem do glasa."H..Mhm",nasmesila sam se nimalo uverljivo.

"Ne izgledas tako",rekla je Iva gledajuci me."Sigurno si dobro?"

"Da",izgovorila sam uz uzdah."Gde su ostali?"

"Hari i Karter su sa Mejsonom i Dzosom otisli do sale za fizicko,oko dogovora za neke sekcije",zbrzala je Rouz kao da njoj samoj nije jasno.

"Nece doruckovati sa nama?",posmatrala sam izbor hrane na stolu.Nisam imala zelju za jelom,ali sam ipak uzela jabuku.

"Ne,nece",rekla je Elara.Napravila je kratku pauzu pa tiho nastavila."Da,Dzejms te je trazio",rekla je pogledavsi me.

"Mene?",zacudjeno sam ih pogledala,a sve su potvrdno klimnule glavom."Zasto?"

"Nije rekao razlog.Samo je pitao za tebe",slegnula je Dzo ramenima.

Odmahnula sam glavom kao da ne znam zasto bi me Dzejms trazio.Da bih skrenula sa teme,zamisljeno sam zagrizla jabuku i pitala:"Sutra test iz hemije?"

Sve su me pogledale i pocele da pricaju o tome kako je skola nepravedna,kako moraju razmisljati malo i o djacima...
Kako se obicno zale svi odlicni djaci.Zamisljeno sam potvrdjivala glavom a,zapravo,pola nisam slusala.

Prekinuo ih je jedan dobro poznati glas koji je dopirao iza mojih ledja.

"Elena",kada sam cula svoje ime,okrenula sam se.Ugledala sam Dzejmsa."Mozemo li porazgovarati?"

The Secret Organization Where stories live. Discover now