Season 2-Chapter 17

377 39 29
                                    

Nadvio se nad stolom,bas kao i ja, i spustio glavu tako da smo se gledali pravo u oci. Nervozno sam proskiljila, pitajuci se zasto je zapravo dosao.Moj i Dzejmsov odnos oduvek je bio nesiguran, ali ovo je postalo neadekvantno ponasanje. Bilo mi je dosta tajni, sumnjivih lica i desavanja u mojoj firmi.

"Zasto si dosao?",promrmljala sam tiho.

Na trenutak je zastao,pokazavsi oklevanje. "Dosao sam zbog tebe, u redu?"

Iako su me njegove reci dotakle, cinilo mi se kao velika farsa. Zasto ovo radi? Zasto, ako uporno odbijam da imam bilo sta sa njim?

Blago je nakrivio glavu u stranu,i dalje me pazljivo posmatrajuci. "Zeleo sam da dodjem da te vidim."

"Nemas zbog cega dolaziti!", viknula sam. Uh,koliko me je samo nervirao,nisam ga podnosila. Sama njegova pojava me je toliko iritirala, nagnajuci me da pomislim kako sam uspela da ovako zakomplikujem svoj zivot. Maltene imam ljubavnika. Varam svog verenika!

Ucinilo mi se da sam uocila tugu u njegovim braon ocima kada je preusmerio svoj pogled ka povrsini stola ispod nas. "El, prilicno sam siguran da si mi poslednji put jasno dala do znanja da-"

Frknula sam,ispravivsi se. Zamahnula sam kosom, zabacivsi je preko ramena i fokusirala se na njegovo lice. "Dzejmse, nemas apsolutno nikakva prava dolaziti ovde nenajavljen, usred ove situacije sa nepoverenjem u Organizaciji."

"Elena, dopusti mi da...  Mozemo li samo porazgovarati, kao odrasli ljudi?"

Nasmejala sam se. "Ja sam za, ali mislim da tebi taj pojam i nije jasan. Kada si se ti ponasao odraslo?"

Odmahnuo je glavom i ispravio se, stavivsi ruke u dzepove. "Elena", pogledao me je, "samo... razgovarajmo. Mozemo jos uvek ovo da resimo."

"Nemamo mi o cemu da razgovaramo", rekla sam spustivsi pogled ka podu.

"Ne mislis li da-"

"Jedino o cemu ja sada razmisljam je kako dovesti ovu firmu u red! Sem ako nemas neki savet ili obavestenje koje bi mi posluzilo, ne zelim te slusati, okej?"

Promatrao je moje lice nakratko, a potom prosao rukom kroz svoju kosu, istig trenutka me podsetivsi kako sam ja to radila pre samo par dana.

Elena!, opomenuo me je glasic koji je uvek tu u pogresnom trenutku, primetila sam.

"Ja-"

Nije stigao zavrsiti svoju recenicu- bili smo prekinuti nasilnim otvaranjem vrata sa druge strane prostorije. Dok je meni jedna ruka nesvesno poletela ka pistolju, oboje smo se instiktivno okrenuli ka osobi koja je stajala na vratima.

"Agente Braun", zadihano je procedio analiticar kome sam poverila zadatak, "oprostite na upadu,ali, imamo nova saznanja."

Odmakla sam se od stola i pogledala kompjuterskog analiticara koji je zaradio moje poverenje radeci u ovoj firmi vec par godina. "Agente But, sta ste pronasli?"

"Podjite za mnom",rekao je nakon cega je nestao iza dovratnika. Znacajno sam pogledala  Dzejmsa koji mi je pogledom govorio da nas razgovor nije zavrsen i zabrinuto krenula brzim korakom, prateci analiticara.

Nalazili smo se u zamracenoj, prostranoj prostoriji za obucene analiticare.Velike ekrani koji su prekrivali povrsinu ogromnih zidova,  prikazivali su razlicite uglove ulicnih kamera ispred i unutrasnjosti Organizacije. Svaki snimak je pojedinacno kazivao za sebe, ali zajedno su mogli da stvore neopovrgljivu sliku i kazu nam dosta.

"Sta ste otkrili?"

Analiticar se,drzeci tablet u rukama, okrenuo ka meni i Dzejmsu. U kutovima mracne prostorije uocila sam jos par prilika za kompjuterima koji su tapkali nesto na tastaturi neverovatnom brzinom.

The Secret Organization Where stories live. Discover now