Chapter 33

579 47 6
                                    

Zvuk alarma je kvario rajsku tisinu koja je vladala mojom sobom.Bila sam neispavana i umorna i iz tog razloga mi je bilo tesko da ustanem iz kreveta.

Nisam vec spomenula da mrzim zvuk alarma?

Ali, za utehu,bio je petak.

Ustala sam i nekako se dogegala do toaleta.Obavila sam jutarnju higijenu i vratila se natrag u sobu.Kada sam shvatila da nemam ideju sta bih mogla obuci,odlucila sam da bacim pogled sa prozora.Vreme je bilo lepo,suncano sto je uobicajeno za Forbs.Uprkos jeseni,u Forbsu i dalje sija sunce,sto sam ja obozavala.Odabrala sam tirkiznu suknju i belu bluzu koju sam upasala u nju.Uzela sam torbu, u koju sam prethodno spakovala knjige,sa stolice i sisla dole u dnevni boravak.Roditelji mi nisu bili dole sto je znacilo da su otisli na posao.
Imala sam dovoljno vremena za jedan caj.Pijuckala sam ga opusteno dok se nije oglasilo zvono na vratima.Uzurbano sam krenula ka vratima i otvorila ih.

"Dobro jutro."Sam pozelela Dzejmsu.

Prvo sto mi je zapalo za oko bila je njegova izvrsna koledzica koja mu je (kao i sve ostalo) stajala odlicno.Ubacio je ruke u dzepove,i kao i uvek,bio potpuno opusten.

"Jutro."Nasmesio se."Spremna?"

"Hmm..Samo trenutak."Pokazala sam mu prstom da me saceka i otrcala po svoju torbu koju sam ostavila u kuhinji.Usput sam i kljuceve zgrabila sa komode na kojoj su se nalazili.

"Spremna sam sada."Bila sam zadihana i dobro sam znala razlog.Nije bas kao da sam u kondiciji.

"Hajde."Pokazao je rukom ka autu i krenuli smo ka njemu.Seli smo i krenuli ka skoli.Zagledala sam se i kroz prozor gledala prizore malo ali veoma lepog Forbsa.

"Svidja ti se?"Dzejmsov glas je prekinuo moju zamisljenost.Trepnula sam dva puta,ne razumeci o cemu prica."Forbs?"

"Da,kada bolje razmislim,mogu reci i da sam ga zavolela." Slegnula sam ramenima jer ni sama nisam razumela razlog zasto."Ima nesto posebno,posebnu atmosferu,kao da je... Cudno,zar ne?"

"Hah,nije."Odmahnuo je glavom smeseci se."Naprotiv,razumem te."

"Zivis ovde od rodjenja ili...?" Pogledala sam ga dok je on drzao svoj pogled prikovanim za put.

"Da,od rodjenja."

"To je lepo."Preusmerila sam pogled na put."A kakvim ti se cini Los Andjeles?"

"Nije los."Sada je on slegnuo ramenima.

Zinula sam."Volis vise Forbs?"

"Da...Vezan sam za njega.Rodio sam se tu,tu su se desile vazne stvari za mene."

"Shvatam."Rekla sam i ponovo zamisljeno gledala kroz prozor. Odlutala sam u svojim mislima prisecajuci se Hane,Dzejsona,svih mojih starih prijatelja u LA-u.Nisam se ni cula sa njima...Krivica me je istog trenutka zaposela.Osecala sam se krivom zato sto sam potpuno zaboravila na svoje prijatelje.Bila sam na ivici suza ali sam se suzdrzavala jer nisam htela zaplakati pred Dzejmsom.

Auto se zaustavio."Stigli smo." Pogledala sam se u retrovizoru da mi se kojim slucajem ne vidi da mi je malo falilo da zaplacem.Kada sam se uverila da se ne primeti,okrenula sam se ka njemu.

"Ides?"

I dalje je sedeo gledajuci u volan."Da,idi ti.Stici cu te."

"Okej."Uzela sam torbu i prebacila je preko ramena.Izasla sam iz auta i zatvorila vrata.Jos jednom sam bacila sumnjiv pogled na Dzejmsa,okrenula se i krenula punim parkingom ka ulazu u skolu.Parking je bio pun bas kao i unutrasnjost skole ovih dana. Uhvativsi se za vrata,pre nego sto sam ih otvorila,videla sam Rajana koji me je posmatrao iz unutrasnjosti skole.Usla sam i pazljivo,sto je sporije moguce,zatvorila vrata.Okrenula sam se ka njemu i pogledala ga.Vec sam znala da ovaj razgovor nece izaci na dobro.Iz meni nepoznatog razloga, nisam mogla da ga podnesem.Nesigurnim korakom sam mu krenula u susret.

The Secret Organization Where stories live. Discover now