Chapter 45

427 38 3
                                    

"Uspavana lepotice",cula sam Dzejmsov tih glas a potom osetila i njegov sladak dah na svom obrazu. Promeskoljila sam se u njegovom narucju i prebacila prekrivac preko glave. "Budi se",rukama je pokusavao da strgne prekrivac sa mene ali sam ga ja cvrsto drzala.

"Neee",rekla sam ne zeleci da otvorim kapke.Povrsina ispod moje glave se pocela naglo spustati i dizati nateravsi me da shvatim da lezim na njegovim grudima.

"Elena,probudi se."

Otvorila sam oci. "Dzejmse,pusti me.",odgurnula sam se sakama i pomerila glavu sa grudi na njegovo rame.I taman kada su mi kapci ponovo sklapali,ime kojim me je pre par trenutaka nazvao mi je prolazilo kroz misli.

"Kako si me to nazvao malopre?"

"Uspavana lepotica?" Rekao je sklanjajuci prekrivac sa moje glave.

Nasmesila sam se i par sekundi samo osluskivala njegove ravnomerne otkucaje srca. "Da li to onda znaci da si ti moj princ?",uspravila sam se i napokon ga pogledala.

Osmeh mu se sirio licem dok me je osmatrao. "S obzirom da sam te upravo probudio,mozda i mogu proci kao tvoj princ."

Nasmesila sam se. "Ti i jesi moj princ."

Pogledala sam ceo dnevni boravak i shvatila da smo tu prespavali. "Ovde smo zaspali?"

Klimnuo je.Promatrala sam njegovo umorno lice opazajuci jedva vidljive podocnjake. "Da li si ti spavao?"

Uzdahnuo je i odmahnuo je glavom.Uzeo je moju ruku u svoju i vrhovima prstiju prelazio preko nje.Najezila sam se.Znala sam da njegov dodir deluje na mene,ali ne u ovolikoj meri.

Nekako sam uspela da izgovorim: "Zasto?"

"Cela ova situacija sa Dzo i Rajanom..." Svoje lice je spustio u sake.Kada je nastavio,glas mu je bio priglusen. "Imam osecaj da nije zavrsio sa tobom i da sprema jos nesto.Sada je Dzo nestala,da si to bila ponovo ti-"

"Nemoj misliti o tome.U redu?"

"Ne bih oprostio sebi." Nastavio je ignorisuci moj pokusaj da ga smirim.Prisla sam mu blize i zagrlila ga.

"Hej,razmisljas pogresno." Naslonila sam glavu ponovo na njegovo rame i utonula u njegov zagrljaj.Obavio je svoje ruke oko mojih ledja i primakao me blize sebi. "Sve ce biti u redu.Dzo ce biti dobro a psihopata ce zavrsiti u ludnici."

Tiho se nasmejao i ostavio poljubac na mom celu. "Sta bih ja bez tebe?"

"Da nema mene,verovatno ne bi postojala opasnost da se otrujes doruckom kakav cu sada spremiti." Nasmejala sam se dok mi se i on pridruzivao.

Bilo je lepo je cuti ga kako se smeje.Situacija je i previse ozbiljna,a cinjenica da niko ne zna gde je Dzo ili sta bi joj Rajan mogao uciniti nas je sve plasila.

"Idem nesto da spremim", promrmljala sam i odvojila se od njega,ujedno i iz sigurnosti njegovog zagrljaja.



Dzo's POV

Tisina koja je vladala u mojoj sobi mi se nikako nije svidjala i sve sto sam zelela je da cujem prokleto objasnjenje mog brata.Setala sam duz cele svoje sobe dok sam razmisljala o potencijalnom ishodu naseg proslog zadatka.Kidnapovana sam pre nego sto sam zavrsila zadatak i na kraju,sam ja bila ta koja je bila oteta,ne moj brat.

Odmahnula sam glavom.Ironija.

Isfrustrirano sam dosla do kreveta a potom se bacila na njega.Pitam sam se sta prijatelji misle gde sam.Ili ko me je oteo.Mada,ne mogu reci da je tesko pogoditi.

Zakljucana sam u sopstvenoj kuci,sa obezbedjenjem ispred vrata i kamerama koje me neprekidno posmatraju.Moze li biti bolje?

Pogledala sam u pravcu jedne od cetiri kamera i posmatrala zeleno svetlo koje je oznacavalo da je u toku snimanje.Svaki pokret,pomeraj ili najmanji trzaj ona uhvati.Mogla bih da se kladim da Rajan trenutno sedi i uziva u mom mucenju.
A onda je iznenada zeleno svetlo prestalo da gori-kamera se ugasila? Trepnula sam par puta misleci da zamisljam.Ne,svetlo je i dalje bilo ugaseno.Okrenula sam se ka preostale tri kamere i videla da su i one takve.

The Secret Organization Where stories live. Discover now