Season 2-Chapter 21

339 36 26
                                    

Snopovi suncane svetlosti nastojali su otvoriti moje umorne i teske kapke, terajuci me da progledam i susretnem se s tom jarkom svetloscu. Skiljeci sam zastitila svoj iovako izmagljen vid i pogledala u suprotnu stranu, i dalje osecajuci prisustvo toplote kojoj sam bila izlozena. Okrenuvsi svoje telo na stranu suprotnoj od prozora, zatvorila sam oci i ponovo tonula u san.

Cekaj.

Instiktivno ih otvorivsi, progledala sam, ovaj put se fokusirajuci na prostoriju u kojoj sam se nalazila. Bol koju sam u tom trenutku osetila u predelu slepoocnice me je nagnala da se sklupcam pod prekrivacem, pozelevsi da prestane. Imala sam neprijatan osecaj,kao da mi je glava odzvanjala.

Napila sam se prosle noci, shvatila sam.

Zatvorila sam oci i obema rukama pocela masirati slepoocnice. Bol nije prestajala, ni popustala,ali umiravajuca tisina oko mene bila je prijatna.

Sve dok... Kada sam se vratila kuci?
Bila sam na poslu.
Otisla sam na pice sa Dzejmsom.
Ali se ne secam kako sam dosla kuci.

Istog momenta se podignuvsi na laktove, presla sam izmagljenim pogledom preko osvetljene sobe. U tom trenutku sam shvatila da to nije bila moja bracna soba, bas kao ni bilo koja prostorija iz moje kuce. Pribojavajuci se onoga sto cu videti, okrenula sam se ka suprotnoj strani kreveta nadajuci se da cu zateci Erika.

Ali,nije bio on.

Moj pogled se susreo sa atletskim, misicavim ledjima koje su bile do pola prekrivene prekrivacem. Braon, neuredna kosa strcala je,ali i dalje odisala sjajem. Izrazeni misici koji su se ravnomerno podizali i spustali nisu mi dozvoljavali da skrenem pogled.

To je bio on. Dzejms.

Tada sam pocela da shvatam gde sam. I sta sam ucinila. Panicarski se podigavsi na podlaktice, podupirujuci se o udobni dusek poda mnom, uocila sam svoju i njegovu razbacanu odecu po podu i namestaju.

Ne,ne,ne,ne! Ne,Elena,nisi to ucinila. Nisi!

Pazljivo pridrzavajuci prekrivac koji sam imala na sebi, ustala sam i dalje u neverici, pitajuci se da li smo zapravo to uradili-da li sam ja zapravo prevarila verenika. Osecajuci suze u ocima, suzdrzavala sam se da ne zaplacem. Poslednje sto sam zelela je da probudim Dzejmsa,i iz tog razloga sam tiho spustila svoja stopala koja su se istog trenutka susrela sa hladnim parketom. Ustavsi, setala sam na prstima dok sam ubrzano skupljala svoju odecu, moleci se da ga ne probudim.

Dok sam se postepeno postajala svesna situacije u kojoj sam se nalazila, shvatila sam da smo se nalazili u hotelu. Tiho usavsi u prostrano kupatilo, pocela sam  ponovo oblaciti svoju odecu, ne zeleci da razmisljam o ovome. Ali, nisam mogla da se oduprem razmisljanju o cinjenici da sam provela noc sa Dzejmsom. Kroz glavu su mi prolazile svakakve misli.

Da li smo bili pijani u tolikoj kolicini da zapravo nismo bili svesni sta radimo?
I,kako smo,pobogu dozvolili sebi ovo? Mi, specijalni agenti?

Nisam mogla poverovati. Da se ovo desava nekome drugom, nasmejala bih se. Ali, posto sam ja oduvek ta koja se pronalazi u nezgodnim zivotnim situacijama, ni ovo me ne iznenadjuje.

Navukavsi majicu kratkih rukava preko glave, osmotrila sam svoj izgled u ogledalu. Nepreglednu kosu sam podigla u visoki rep,nemajuci vremena za bilo sta drugo. Na brzinu umivsi lice, uzela sam stikle koje sam sinoc nosila u jednu ruku i izasla iz kupatila. Bacivsi poslednji pogled ka misicavoj figuri koja je spokojno lezala u krevetu, sto sam uspela tise,izasla sam iz hotelske sobe.

****

Moje molitve su bile uslisene - nisam zatekla Erika kod kuce kada sam dosla. Odlucila sam da bi najpametnije bilo da odem prvo kuci i sredim se i istusiram,pa tek nakon toga da produzim na posao,a sama pomisao da sam mogla zateci verenika kod kuce bila je zastrasujuca. Nisam imala pojma kako bih objasnila svoj nedolazak prosle noci, jer ni sama nisam bila najsigurnija sta se desilo. Sve u svemu, posle ovoga sam razmisljala da bi stvarno bilo vreme da krenem u crkvu.

The Secret Organization Where stories live. Discover now