Chapter 26

567 54 0
                                    

Koracala sam sada vec praznim hodnikom.
Da,jer su svi bili na casovima.

Glasno sam izdahnula.Oh Boze. Sta da radim? Zbog Dzejmsa i njegovih ludosti sam dosta puta platila,kao sto cu i ovaj put.

Odmahnula sam glavom i ukljucila telefon.

Kasnim deset minuta.Mogu reci da mi nije bilo dobro ili da...

Ne,nemam izgovor.

Zasla sam u drugi hodnik i ubrzala korak.Potrcala sam ka vratima ucionice. Izbrojala sam do pet i smirila se.Pokucala sam dva puta i cula sam kako otkucaji odzvanjaju po praznom hodniku.

Usledila je potpuna tisina dok se nije oglasilo jedno samouvereno:"Da?"

Stavila sam ruku na kvaku i otvorila vrata.Cim sam ugledala nastavnicu,znala sam da me ceka duga lekcija.

"Izvinite sto kasn...",prostrelila me je pogledom i prekinula me.

"Zasto kasnis?",odsecno je pitala.

Otvorila sam usta u znak odgovora,ali nista nije izlazilo.Nicega nisam mogla da se setim.Skrenula sam pogled ka ucenicima koji su zbunjeno gledali u mene.Naisla sam pogledom na Elaru,Ivu,Dzo i Rouz.One su me takodje zbunjeno gledale.Rouz me je pogledala i usnama oblikovala rec:" Reci."

Otvori usta,Elena.Reci bilo sta.
Bilo sta.

"Ja...Hmm,a...",moje nesigurno pricanje u prazno je prekinuo glas iza mene.

Dzejms.

"Nije joj bilo dobro.Pozlilo joj je i ja sam je odveo do toaleta da se umije",rekao je dok je pruzao korak da mi se pridruzi.

Stao je sa moje desne strane i primetila sam da ima uverljiv izraz lica.
U sebi sam osecala zarku potrebu da ga udarim,ali sam se smirila.Pre svega,nastavnica mora da poveruje.Svi u ucionici su zeljno iscekivali sta ce ona reci na ovo.

Uputila nam je sumnjive poglede i rekla:"Dobro,mozete sesti",pokazala nam je klupe u poslednjim redovima.Smestila sam se u poslednju klupu,ponizno sakrivajuci lice.
Po stoti put danas.
Odmahnula sam glavom.

Ovoga u prosloj skoli nije bilo.Nisu se desavale ovakve stvari.Svi ucenici su jednaki.Kakve to Dzejms ima privilegije?

Da nije dosao,skupo bih platila.

Na trenutak sam pomislila da bi bilo pozeljno da mu se izvinim,ali sam shvatila da ne treba.
Ne,ja ne zelim.
Tokom ostatka casa nisam obracala paznju na nastavu.Pokusavala sam,ali nisam uspevala.Kada sam shvatila o cemu pricaju,vec je bio kraj casa.Zvono se oglasilo.Ustala sam i spakovala knjige.Nisam imala snage da ubrzam.Pruzivsi korak ka vratima ucionice,zapazila sam da su devojke stale da me sacekaju.

"Hej",rekle su istovremeno sa osmesima na licima.

"Hej"

"Pa,jesi li sada dobro?",pogledala me je Iva zabrinuto.

"Ma,naravno.Bilo mi je bolje odmah nakon sto sam se umila",napravila sam pokret rukom kao da mi nije nista.

"Nadam se da vreme nije i dalje kisovito",prozborila je Elara gledajuci kroz prozor.

"Jeste",rekla je Iva sa smehom.
"Koji nam je sledeci cas?"

"Matematika"

Divota.Jos mucenja danas.

Kada su se casovi NAPOKON zavrsili,Dzo se ponudila da me odveze do kuce jer je vreme jos uvek bilo uzasno.

"S kime ces ici na bal?",pitala me je Dzo dok se autom prostirala melodija neke nepoznate pesme,a pozadinski ritam davale su kisne kapi koje su padale po prozorima.
Par sekundi sam cutala dok sam razmisljala."Ne znam...Mislim da necu ici",slegnula sam ramenima.Posmatrala sam zadivljujuce prizore prirode po kisnom vremenu.

The Secret Organization Onde as histórias ganham vida. Descobre agora