Season 2-Chapter 25

332 40 30
                                    

The best spies are those you least suspect.

-Unknown


Aurora's POV


"Podsetite me jos jednom, zasto sam ovde?",popreko pogledavsi devojku koja je sedela prekoputa mene, postavila sam pitanje jos uvek negodujuci zbog uzurbanog i iznenadnog prekidanja u Sektoru B.

Kratko osisana devojka, neprirodno crvene kose, pogledala me je kroz kockasta stakla svojih prevelikih naocara. Pramenovi njene neuredne pundje strcali su i rasipali se, usmereni ka njenim ramenima. Dzemper koji je imala na sebi protivio se svim pravilima mode 21. veka, dok je u mojoj glavi,zahvaljujuci njemu, ova devojka istog trenutka pridobila epitet streberke.

Moda joj nije jaca strana, pomislila sam i tiho se nasmejala, za sebe.

"Nije li ocigledno?",progovorila je dubokim glasom, istog momenta me navodeci da pomislim da se njena sitna gradja nikako ne poklapa sa karakterom.

Pogledala sam je, upitno izvijajuci obrve, dok se ona bavila papirima ispred sebe, ne obracajuci paznju. Nakon toga se, ni usudivsi se da me pogleda, ponovo obratila. "Kao i svi zaposleni iz "Orion"-a, proci cete kroz rutinsku kontrolu ne tako davnih akcija. Poligraf koristimo da bismo dobili uvid u Vase poznavanje zrtava koje su nastradele krivicom jedne ili vise osoba u proteklih par nedelja." Osmeh joj se nasao na usnama dok je preusmeravala svoju paznju na mene. "A, ako ne znate sta je poligraf... To je aparat koji moze istovremeno da belezi vise fizioloskih procesa u organizmu,kao sto su krvni pritisak, puls, brzinu disanja-"

"Znam. Sta. Je. Poligraf",prezirno sam promrmljala. "Ali kakve veze ja imam sa tim? Nisam upucena ni u jedan od zlocina!"

"Molim Vas, ponasajte se profesionalno", zateceno me je pogledala, nakon cega je ponovo bacila pogled na papire i izvestaje ispred sebe. "Sedite."

Pazljivo je pogledavsi, lagano sam se smestila u fotelju na kojoj se nalazilo crno silikonsko jastuce sa kablovima. Devojka je ustala i dugim koracima mi prisla, odmah pocevsi da mi vezuje spiralne gajtane oko struka i grudi. Dok mi je na prste desne ruke stavljala selotejp mrezu sa prikacenin elektrodama, na podlakticu leve ruke je prikopcala narukvicu za merenje pritiska, primoravajuci moju podsvest da se uzbuni.

Nastojala sam da suzbijem prisutan osecaj nepribranosti i ljutnje koja je titnjala u meni. Prisetila sam se vezbe sa poligrafom na Akademiji - sve sto treba da uradim je da govorim istinu.

... Ili bolje ne?

"Sedite pravo,stopala na pod. Gledajte pravo ispred sebe i na pitanja odgovarajte samo sa 'da' ili 'ne' - bez objasnjavanja."

U trenutku kada je davala instrukcije, nisam obracala paznju na nju i njene, meni tada bezvredne i besmislene, reci. Stvarnost se oko mene vrtela u koncentricnim krugovima, dovodeci me do ivice panike.

"Sve je u redu?",cula sam glas svog ispitivaca. Nakon sto sam je pogledala i duboko udahnula, pripremajuci se za ono najgore,klimnula sam. "Pocinjemo.  Da li je Aurora Markez Vase ime?"

Osecajuci sopstveni puls i ubrzane otkcaje srca, promuklim glasom sam odgovorila:"Da."

"Rodjeni ste u mestu Forbsu?", pitala me je sasvim stalozeno. Uocila sam njene pastelnozelene oci i nacin na koji me je gledala. Kao da se saoseca sa mnom... Ili sam bar tako mislila sve do trenutka kada sam primetila da joj se oci suzavaju u cudjenju dok je mene posmatrala. Bilo je prilicno jasno da sam se u tom trenutku ponasala kao da nesto krijem.

The Secret Organization Where stories live. Discover now