Chapter 50

368 37 10
                                    

Namrsteno sam gledala Dzejmsa i razmisljala.Razmisljala sam o svemu.O njemu,o meni-o nama.I o razlogu zasto bi me slagao.Mozda me zapravo i nije slagao.Mozda su trebali da imaju sastanak pa su u poslednjem trenutku otkazali.Ili me je prosto slagao a ja to ne zelim da prihvatim? I znam da sve sto trebam uraditi je otici i otvoreno ga pitati o cemu se tu radi.

U tom trenutku je prestao pricati sa mladjim deckom i okrenuo se poci ka nasem stolu.Ustala sam i krenula mu u susret,i pre nego sto je stigao do stola,zaustavila sam ga.

"Hej,sta je bilo?",pogledao me je zabrinuto.

"Mozemo li razgovorati?"

Pogledao je ostale za stolom,koji su pricali medjusobno,i ponovo me pogledao. "Elena,da li je sve u redu?"

Uhvatila sam ga za ruku i krenula ka vratima trpezarije.Zbunjeno je koracao za mnom i dalje zapitkujuci. Kada smo izasli iz trpezarije,stala sam i okrenula se ka njemu. "Slagao si me,Dzejmse."

"Elena,o cemu pricas?" Izgledao je krajnje zainteresovano ali u isto vreme i zbunjeno.

"Juce niste imali sastanak",prekrstila sam ruke i pogledala ga.

Par sekundi je cutao,a onda hladno odgovorio:"Nismo imali."

Podigla sam upitno obrve. "Otkazali su u poslednjem casu ili...?

Zatvorio je oci i spustio glavu u sake. Vec sledeceg trenutka,otvorio je oci i gledao me. "Nismo imali sastanak."

"Gde si onda ti isao?"

"Ahm...Aurora je trazila da se vidi sa mnom.Bilo je hitno i nakon sto sam tebe ostavio kod kuce,otisao sam da se vidim sa njom."

Cutala sam i gledala ga.Znala sam da se ponasam kao ljubomorna devojka,ali... "Aurora?",jedva sam izustila.

"Da.Nisam hteo da brines-"

"Nisi mi rekao istinu,Dzejmse."

Tiho se nasmejao. "Nisam ti rekao istinu da ne bi brinula."

"Ja sam tvoja devojka.Znas da mozes meni da se poveris.Oduvek je tako...Nema razloga da krijes istinu od mene."

"Znam." Pogledao me je u oci.Njegove tuzne oci su me terale sa zaplacem iako nisam imala povoda.

Definitivno treba da se smirim. Duboko sam udahnula vazduh i smirila se.Procistila sam grlo. "Sta je zelela?"

Pazljivo me je odmerio kao da se pita da li moze da mi kaze. Na kraju je skrenuo pogled. "Zelela je da mi saopsti najnovije vesti u vezi Rajana."

Laz.
Jos jedna laz.

Odmahnula sam glavom."Zasto me uporno laz-"

"Hej,ljudi." Prekinuo me je glas koji je pripadao,ni manje ni vise,nego Aurori. Okrenula sam glavu ka njoj i ponovo vratila pogled na Dzejmsa,ciji je pogled bio prikovan na mene. "Prekidam li nesto?",pitala je nesigurno.

"Ne",odgovorili smo u isto vreme okrenuvsi se ka njoj.Aurora je izgledala zblenuto i nije joj bilo jasno kako se nasla u toj situaciji.

"Ne prekidas nista.Svejedno sam zavrsila ovde." Rekla sam gledajuci u njegove oci.Okrenula sam se i ostavila ih oboje iza sebe.

****

Sve casove sam provela razmisljajuci o njemu.O njemu i ni o kome vise.Cak sam i na Auroru zaboravila,nije postojala u mojoj glavi.Sve sto sam uspela da vidim su njegove oci i njegov osmeh. Svugde oko sebe cula sam njegov glas.

Da,znam,u depresiji sam.

Mislim da nam je ovo prva velika svadja od kada smo u vezi. I, iskreno, boli me.Navikla sam da uvek bude sa mnom,da se ne razdvajamo,da uvek bude tu kao podrska u svakoj situaciji. Nije proslo ni cetiri sata od nase svadje a ja sam vec slomljena i vec mi nedostaje.

The Secret Organization Where stories live. Discover now