Chapter 42

522 50 4
                                    

Posle tri nedelje

Zvuk mobilnog telefona me je prenuo iz sna usput rasteravsi svaku moju zelju za skolom u koju sam nazalost obavezna ici.Ne otvarajuci oci, ispruzila sam ruku opipavajuci povrsinu drvene komode koja se nalazila pored mog kreveta i uzela telefon u ruke.Otvorila sam teske kapke i zacudila se kada je pisalo Dzejms.

Zasto bi me Dzejms sada zvao?

Sporim pokretima ruke sam prihvatila poziv i javila se.

"Halo?" Glas mi je bio promukao i jedva cujan.

"Slatkice,ispred sam.Izadji." Njegov,ne moram ponavljati kakav,(bozanstven) glas se oglasio.

Uspravila sam se u krevetu shvativsi o cemu prica."Ispred si?"

"Da.Spremna si?"

"Aaaahm....Ne." Skocila sam sa kreveta k'o oparena i izasla iz sobe."Koliko je sati?"

"Imamo jos petnaest minuta." Zastao je i onda,verovatno cuvsi moje ubrzane korake dok sam usplahireno trcala dole,nastavio:"Elena,probudio sam te,zar ne?"

Nasmejala sam se."Tako nekako." A onda,stigavsi do vrata,otvorila sam ih i prekinula poziv.Ugledala sam to predivno lice,koje mi se smesilo dok me je odmeravao celu.

"Zaboravila si da navijes alarm?" Osmeh mu se oteo dok sam ga ja privlacila u jedan brzi zagrljaj.

"Da,po cemu si to zakljucio?" Rekla sam a potom ga prerano odgurnula i,iako sam na trenutak zazalila, podsetila sam sebe da cu zakasniti ako se ne pokrenem,okrenula sam se i nastavila brzim korakom uz stepenice."Udji." Dobacila sam mu preko ramena iako sam znala da nema potrebe za pozivom.

Uletela sam u toalet i pocela sa standardnom jutarnjom higijenom.Zavrsivsi,ocesljala sam kosu koju sam prethodnog dana oprala i zavezala je u visok rep.Stavila sam mali sloj labele na usne i presla maskarom trepavice nakon cega sam izasla iz toaleta i uputila se ka svojoj sobi gde sam njega zatekla.

"Nasao sam ti sta da obuces." Rekao je sa osmehom na licu dok je iscekivao moju reakciju.Trepnula sam par puta a onda ga prostrelila pogledom.

"Preturao si po mojim stvarima?" Glumila sam zaprepascenost dok sam uzimala odevnu kombinaciju iz njegovih ruku.

"Trazio sam posto sama nisi nasla.Pitam se zasto." Izmamio mi je osmeh na lice i ja sam zaboravila na svoju glumu.

"A sada...Izadji.Hocu da se presvucem." Rekla sam povukavsi ga za ruku,ali je on,uprkos mom naporu da ga povucem,pravo stajao i posmatrao me.

"Mogu i ovde da sacekam da se presvuces." Lukavi osmeh mu se pojavio na licu dok sam ga ja nemo posmatrala.

"Naravno da neces cekati ovde.Izadji." Povukla sam ga ponovo i on je izvukao svoju ruku iz moje.

"Okrenucu se."

Izbrojala sam do 10 i kada sam shvatila da ne vredi prepirati se sa njim,pustila sam ga.Ionako kasnimo.Prevrnula sam ocima i po svom obicaju,blago ga uradila u rame."Samo zato sto kasnimo." Rekla sam mu i videla da se on nevino nasmejao na to."Inace bi leteo iz sobe.A sada se okreni i budes li se okrenuo..."

Podigla sam prst i 'zapretila' svom decku koji je inace visi jedno petnaestak centimetara.Ali ovako,zasto da ne?Sigurno bih ga mogla isterati,sigurno...

Nasmejao se i podigao dlanove u vazduh,braneci se."Necu." Okrenuo se i par sam ga sekundi posmatrala da se potpuno uverim da se nece okrenuti.Onda sam se,jos uvek nesigurno,okrenula i uputila se na drugi kraj sobe gde sam brzinski skinula gornji deo spavacice i obukla duks.Bacila sam jos jedan pogled na Dzejmsa koji je i dalje bio okrenut ledjima i onda sam nekako navukla i farmerice.

The Secret Organization Where stories live. Discover now