Leptirov POLJUBAC #1 ✔️

1. Elena

"Živjet ću u tvom srcu,
Umrijet u tvom krilu,
Pokopan u tvojim očima."

**************************

Vozim kao luda, ne stajem, ne propuštam nikoga, jer vremena je sve manje.

Brže, brže... Samo da stignem čim prije... Kao mantru ponavljam u glavi.

Naglo skrenem u dvorište. Čujem škripu kočnica i sirene automobila iza sebe, ali ne marim. Sada mi ništa nije važno, osim nje. Izletim iz auta, trčim prema ulaznim vratima, preskačem po dvije stepenice i napokon primim kvaku.

Te oči. Te proklete oči, hladne i bezizražajne, gledaju ravno u mene. Drhtim, misli mi vrludaju, ali i dalje stojim nepomično na vratima. Upijam prizor ispred sebe, i reagiram, napokon.

Zaletim se prema njemu stisnutih šaka, spremna za borbu. U tom se trenutku osjećam nadmoćno. Dolazim na korak od njega, zamahujem, ali padam na pod. Osjećam kako mi u glavi tutnji, usnica bridi. Gad me udario po sredini lica iz sve snage.

- Platit' ćeš mi za ovo, smeće jedno. - uspjevam progovoriti, dok mi se u ustima krv mješa sa slinom.

- Začepi tu glupu gubicu! - urla na mene - Pobit' ću vas sve. I tebe i ovu kurvetinu.

Krajičkom oka vidim Elenu, sklupčanu u fetus ispred masivnog regala. Ne miče se, ali primjetim da diše. Živa je. Obuzme me lagano olakšanje, ali samo na tren, a onda opet u meni počinje rasti panika i strah.

Bože, šta joj je napravio? Hoćemo li se izvući iz ovoga? - mislim, a suze mi se slijevaju niz obraze sve brže i brže.

- Elena... Lenči.. - zovem je tiho, iako nisam sigurna čuje li me.

- Rekao sam ti da začepiš! - unosi mi se u lice, dok me jednom rukom drži za kosu, a drugom hvata za vrat.

Naglo me pusti. Potiljkom udaram u pod. Bol mi propara lice, ma čitavu glavu. Sve sam sigurnija kako ću se kroz koju sekundu onesvijestiti.

Saberi se, moraš ostati pri svijesti. - bodrim sama sebe. - Sad će Andrej doći, svaki čas. Zvala sam ga. Obećao je da odmah kreće. O, Bože, koliko je vremena prošlo?

Vratim pogled na njega, još uvijek psuje, a mutne mu oči vrludaju prostorom, tražeći izlaz iz situacije u koju se doveo. Izvlači stolicu od ispod stola, pištolj vadi iz pojasa i treskom ga spušta na stol. Pogleda najprije u mene, potom u Elenu i cinično se počne smiljuljiti. Uzima bocu žestice sa stola i guta tekućinu, jednom, dva puta, tri. Nadlanicom briše usta i zagleda se u mene. Odmjerava me, pa počne oblizivati usta, dok rukom prelazi po svojoj neurednoj bradi.

- Mogli bismo se nas dvoje jako dobro zabaviti. -  promuklo govori, pa opet poseže za bocom. - Čim se riješim ove gadure. - podiže ton i naglo ustaje, a onda svom snagom udari Elenu nogom u trbuh.

Ona ispusti tih i bolan urlik i još se jače stisne, ali ne otvara oči.

- Ne! - vrištim. - Makni se od nje, makni se.. Elena, Elena! - puzim prema njoj, dok se derem iz petnih žila. - Pusti je na miru, pusti je!

- Nemaš ti pojma kakva ti je sestra kurvetina. Kurva i izdajica! - urliče i on.

Dobijem snagu, naglo se dignem i posegnem za pištoljem. Pokušava me gurnuti, ali sam ovaj put brža. Uperim mu pištolj u lice i pritišćem okidač, ali se ništa ne dešava. Panika me počinje savladavati, tražim drugi, mogući izlaz iz ovoga, no ništa mi ne pada na pamet.