Leptirov POLJUBAC #1 ✔️

5. Nešto novo

''I da stotine muškaraca kleči pred njom, žena će uvijek izabrati onog koji je čak i ne pogleda...''

*********************

Nisam spavala, nisam mogla. Svaki put kad sam sklopila oči, vidjela sam ono savršeno grešno lice, osjetila miris koji mi je ispunio sva osjetila. Došlo mi je da zaplačem od muke, jer ovo je nešto čemu se nisam nadala, nešto što ustvari nisam ni priželjkivala, a udarilo me poput munje.

Ustala sam nekoliko puta, provirila kroz prozor. Svijetlo gori na prilazu i u hodniku.

Šta rade? A šta misliš?
Savršeno sam sretna ovako. Zašto komplicirati stvari?

Sutra je novi dan. Samo da odspavam. I sve će biti kao prije. - tješila sam se.

Ali nije. Probudila sam se još nervoznija, frustrirana i napaljena. Onih par sati koje sam odspavala, bili su slatko mučenje. Sanjala sam ga, njegove čvrste ruke kako klize niz moje tijelo, vruće poljupce, pogled kojim me prži, dok se izvijam ispod njega. I taman kad sam trebala svršiti, otvorila sam oči i sve je nestalo kao u magli.

Škiljim, dok mi zrake sunca prolaze kroz roletne i udaraju ravno u lice. Vruće mi je i zbog toga sam još nervoznija. Zagnjurim lice u jastuk. Pogledam na sat. 7:12. Naglo ustanem i obučem kupaći. Moram se ispuhati, dok ne eksplodiram.

Otapkam do balkonskih vrata, pa se zaustavim. Prije nego izađem pogledam kroz prozor. Kroz zavjesu nosom poljubim staklo u namjeri da provjerim situaciju. Sve je mirno. Nigdje nikoga. Zrak je čist. Udahnem i izađem. Vani je već toplo. Polako ulazim u bazen, privikavajući se na temperaturu vode.

Plivam gore, dole, gore, dole. Ponavljam, dok se ne iscrpim do kraja. Rukama se primim za rub bazena i polako vraćam dah u normalu. Čelom se naslonim na ruke i zatvorim oči.

Kako bi bilo da se sad pojavi? Da se skine i uđe sa mnom u bazen... I riješi me ove napetosti...

Zaronim, zagnjurim glavu ispod vode i vrištim. Osjetim balončiće svuda oko sebe. Priberem se i izronim. Uhvati me panika. Valjda me nije nitko čuo. Iako u blizini nema nikoga, osjetim da mi gore obrazi.

Tu je tek jedan dan... Jedan, jebeni dan, koji je preokrenuo moj život naopačke. Ako se ovo nastavi... Selim... Na Antarktiku.

Kako nazvati to što se meni dešava? I zašto sada, kada se sve počelo vraćati u normalu? Što je to u njemu što me tako opčinjava? Ne želim to, i nisam spremna. Već je duže vrijeme on u mojim mislima, no doživjeti ovu eksploziju emocija kada ga ugledam uživo, nisam mogla očekivati.

Zamišljeno izlazim iz bazena, usput poravnavam kupaći, pa raskuštram kosu da mi se posuši.

- Sad shvaćam zašto je ova kuća bila toliko skupa!! - čujem glas iz daljine, ali ne dovoljno daleko.

Okrenem se i vidim Sebastiana naslonjenog rukama na ogradu, samo u crnim boksericama.

Bože, što mi to radiš?

Rukom si napravim štit od sunca i gledam prema njemu. Iako mi je mrvicu predaleko, svejedno imam dobar pogled na njegovo tijelo. I opet slinim, s razlogom.

Mislim, frajer je savršeno građen. Široka ramena, uski kukovi, trbušnjaci, mišićave ruke. Trudim se da pogled zadržim na tetovaži preko rebara. Još ako pogled spustim ispod pojasa, baciti ću se u bazen i truditi da ne izronim.

- Imam savršen ranojutarnji pogled. - nastavlja, kad ja ne odgovorim i svo se vrijeme zavodljivo smješka.

Andrej izlazi na terasu, pa mu se pridružuje. Gleda prema meni.